Uoči deset godina izlaska jednog od najtoplijih i najintimnijih albuma suvremenog jazza, najavljeno je reizdanje remek-djela "Take Me to the Alley" Gregoryja Portera (Universal Music).
Ova glazbena poslastica stiže u obliku limitiranog izdanja na narančastom vinilu, a obogaćena je i novom verzijom pjesme "Holding On (Rules Remix)".
Tajming objave gotovo je savršen za domaću publiku koja je još pod dojmom čarobne večeri u siječnju, kada je Porter, u pratnji Zagrebačke filharmonije, tjednima unaprijed rasprodao Koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinskog i u velikom stilu otvorio 17. Zagreb Jazz Festival! A ako s nestrpljenjem iščekujete njegov ljetni nastup pod zvijezdama opatijske Ljetne pozornice 6. kolovoza, ovo reizdanje savršena je prilika za ponovno uranjanje u album koji je učvrstio Porterovo mjesto na suvremenoj jazz sceni.
Objavljen upravo na današnji datum 2016. godine, "Take Me to the Alley" stigao je u trenutku golemih očekivanja jer Porterov prijašnji album, "Liquid Spirit", postao je globalni fenomen - platinasti album koji mu je donio prvi Grammy te se plasirao visoko ljestvici najstreamanijih jazz albuma svih vremena. Nakon takvog uspjeha mnogi su očekivali da će Porter krenuti putem komercijalizacije i pop zvuka, no umjesto toga, on je napravio neočekivani zaokret - okrenuo se prema unutra, prema sebi. S dugogodišnjim producentom Kamauom Kenyattom stvorio je djelo koje je tiše, reflektivnije i duboko osobno, a riječ je, naravno, o albumu "Take Me To The Alley".
Ovaj album bavi se, prije svega, temeljnim ljudskim vrijednostima: ljubavlju, vjerom, obitelji i suosjećanjem. Naslovna pjesma, nadahnuta njegovom majkom, pastoricom u lokalnoj crkvi koja je život posvetila pomaganju siromašnima i odbačenima, postala je moderna gospel himna koja poziva da se pažnja s blještavila usmjeri "prema onima u uličici, pogođenima i usamljenima". “Take Me To The Alley” tako je postao Porterovo najosobnije izdanje, s pjesmama posvećenim njegovu sinu, poput ohrabrujuće "Don't Lose Your Steam", i dirljivim posvetama majci, kao što je balada "More Than a Woman", a ta sirova emocionalnost, spojena s njegovim baršunastim baritonom, postala je njegov zaštitni znak.
Po izlasku albuma reakcije kritike bile su gotovo jednoglasno pozitivne - jedni su hvalili baladu "Consequence of Love", drugi su isticali pjesme poput energične "Fan the Flames", prožete hard bopom, koje dokazuju da se Porter ne suzdržava i ne podilazi tržištu, a treći su, pak, primjetili kako se Porter drži provjerene formule. No, upravo je u toj formuli ležala njegova snaga. Gregory Porter albumom "Take Me To The Alley" uspio je istovremeno oduševiti i najzagriženije jazz kritičare i široku publiku koja inače ne sluša taj žanr. Dok su jedni u njegovim pjesmama analizirali kompleksne harmonije i ritmičko fraziranje, drugi su jednostavno osjećali toplinu i utjehu koje njegov glas donosi, a na albumu "Take Me to the Alley" ta je dvojnost dosegnula vrhunac.
Konačna potvrda o izvrsnosti ovog albuma stigla je 2017. godine, kada je "Take Me To The Alley" Gregoryju Porteru donio drugi Grammy za najbolji vokalni jazz album, čime je zacementirao svoj status jednog od najvažnijih umjetnika svoje generacije. Dokazao je da je moguće pronaći masovnu publiku ne slijedeći trendove, već vlastiti, beskompromisni put, a deset godina kasnije, poruke s ovog albuma - o empatiji, obitelji i pronalaženju svjetla u tami - odjekuju možda i snažnije nego prije, pa ovo obljetničko reizdanje nije samo podsjetnik na veliki album, već i slavlje umjetnika čija glazba doista liječi.
Otvori KEKS Pay
