Naslovnica Kultura Kazalište

Tramvaj zvan žudnja: Likovi su isti, a radnja poprilično izokrenuta

13. svibnja 2019. u 12:52 2 komentara 624 prikaza
Tramvaj zvan žudnja
Foto: Marta Tiberiu
Pogledajte galeriju 1/3

Premijera drame “Tramvaj zvan žudnja” koju je četrdesetih godina prošlog stoljeća napisao američki dramatičar Tennessee Williams u varaždinskom HNK očekivala se s puno očekivanja. Kako i ne bi kada se redateljske (i podjednako bitne dramaturške palice) prihvatila nekadašnja balerina Valentina Turcu zamijenivši tako preminulog barda hrvatskog glumišta Georgija Para kojem je baš varaždinski HNK bio profesionalno utočište u posljednjim godinama života.

Ivica Pucar Drama Ivica Pucar: Uloga Stanleya Kowalskog kao da je napisana baš za mene

Valentina Turcu se uz pomoć međunarodne ekipe (briljantni kostimograf Alan Hranitelj, domišljati scenograf Marko Japelj, dizajner rasvjete Aleksandar Čavlek, dizajner zvuka Gorazd Vever i autor videa Matjaž Mrak) poslužila davnašnjim prijevodom Williamsove drame čiji je autor prevoditelj (i glumac) Ivo Juriša, ali je dramu koju je proslavio Kazanov film s Vivien Leigh i Marlonom Brandom prilagodila današnjici i vlastitoj poetici. Stoga ljudi koji vole doslovno i bogobojazno prenošenje nekog dramskog teksta na pozornicu ovu predstavu mogu slobodno zaobići. U njoj je, naime, puno toga preokrenuto i izokrenuto. Istina, likovi su uglavnom ostali isti, ali pristup glumi je drukčiji. Iako glumci ne plešu, njihova je gluma strogo koreografirana u čvrstoj interakciji s glazbom koju je izabrala redateljica.

Jan Kerekeš i Rene Bitorajac Festival glumca U deset dana u slavonskim gradovima 17 predstava

Osiromašena i ponižena južnjakinja Blanche DuBois u varaždinskoj predstavi spas pokušava naći ne u siromašnom radničkom stanu svoje mlađe sestre Stelle u New Orleansu čiji je apsolutni gospodar goropadni i ćudljivi vojni veteran Stanley Kowalski, nego s koferom punim lijepih haljina i skupocjenih krzna dolazi u moderno dizajnirani stan u kojem ne nedostaje alkohola (ni droge) i u kojem se kočoperi velika plazma, a mobiteli su kućni ljubimci. Williamsova klasna oštrica tu je otupljena već u startu. “Tramvaj zvan žudnja” dobio je novo, tehnologizirano ruho, svodeći dramu “samo” na krajnje erotizirane i nasilne odnose između muškaraca i žena. U tom su pristupu redateljici pomogli glumci, svi odreda upravo bezobrazno mršavi, bez grama sala, kao da su netom sišli s najzahtjevnijih modnih pista. Blanche DuBois bila je odlična Hana Hegedušić koja je rasla iz prizora u prizor, sve do kraja gdje ju je redateljica pretvorila u krhku bijelu labudicu, dok je Dora Fišter glumila lelujavo eteričnu Stellu.

Cigla Cigla u Gavelli Društvo u kojem se trauma slaže na traumu, a rat nikada ne prestaje

Mužjački arogantan, ali i bolećivo ranjiv bio je Ivica Pucar kao Stanley Kowalski, dok je Ivan Glowatzky bio submisivni Mitch. U rabijatnoj atmosferi odlično su se snašli atraktivni Katarina Arbanas i Bernard Tomić kao Eunice i Steve, baš kao i Filip i Nikša Eldan, prvi u metaforičkoj ulozi Smrti, a drugi kao komad mladog muškog mesa kojim se nahranio Blanchin poljuljani ego tjerajući je u nepovratno ludilo. A što je sa žudnjom iz naslova? I ona je, čini se, završila u umobolnici, baš kao i Williamsova sestra Rose koju je ovjekovječio u liku tragične Blanche DuBois.

VISERA
EU FONDOVI
Inovacije: Radimo na razvoju robota koji će mnoge poštedjeti zamornog pretipkavanja podataka
  • zweistein:

    klasično djelce kazališta u hrvatskoj: loše, jadno, amatersko, patetično...užas

  • Avatar lip_ko_nadan
    lip_ko_nadan:

    Neponovljivi Brando u filmskoj verziji i nezasluženo izgubljeni Oskar ! Ovo je parodija.