Pred nepopunjenim gledalištem na otvorenoj sceni stare splitske Plinare u subotu navečer praizveden je autorski projekt Zlatka Pakovića "Građanin Matijanić" s podnaslovom "misterij o liberalnoj demokraciji". Izravan povod ovom (ne)umjetničkom uratku Zlatka Pakovića koji je napisao tekst i potpisao režiju, istaknuto je uoči praizvedbe, bila je smrt novinara Vladimira Matijanića. Najavljeno je bilo kako ćemo gledati dramu u tri čina.
Naslovnu ulogu igrao je Luka Čerjan, dok su ostale povjerene Katarini Romac, Andrei Mladinić, Zdeslavu Čotiću, Tajani Jovanović, Mariji Šegvić (novoj članici dramskog ansambla HNK Split) i Vicku Bilandžiću koji je "posudio glas za poruke s Matijanićeva mobitela). Opći je dojam da se i zrak, zbog evidentne napetosti i nelagode koju nisu uspjeli sakriti, gotovo pa mogao rezati na prostoru stare Plinare. Odradili su oni svoje zahtjevne glumačke role maksimalno profesionalno, ali ostao je veliki ali...
U autorskom timu su i kostimografkinja Tina Vukasović Đaković koja potpisuje i scenografiju, skladatelj scenske glazbe Damir Avdić, kreatorica plesnog pokreta Anja Ostojić te dizajneri svjetla i zvuka Srđan Barbarić i Tomislav Luetić.
Nakon gledanja ove predstave koja nema ni D od drame i za koju mi Dalmatinci običavamo reći "baš triba imat apetit", središnje je pitanje, budući da se ne radi o umjetničkom djelu, nego o prozirnoj provokaciji – kome je ovo trebalo?
Onima koji grčevito drže fotelje i umislili su da su iznad svih i da su nezamjenjivi, onima koji ne vole Lijepu Našu niti išta hrvatsko, onima koji su isfrustrirani, iskompleksirani...
Užasno i ponajviše žalosti činjenica da se pok. Vladimir Matijanić, njegova osobnost, njegov poslovni i privatni život, njegov poziv – novinarstvo zapravo nalazi na margini ove predstave. Nema drame, nekakav poludokumentarni narativ s kojim redatelj pokušava vući paralele (proslava Oluje s jedne i događanja u Vladinu podstanarskom stanu u u Kukuljevićevoj ulici s druge strane) dokazujući što? Ništa nego parole. Neprimjereno je i u najmanju ruku nepristojno ovakvo " korištenje" pok. Vladimira Matijanića. Koliko je tek neprimjereno ovako nešto postaviti i izvoditi u Hrvatskom narodnom kazalištu?
Jer nipošto nije riječ ni o umjetničkom djelu ni o slobodi umjetničkog izričaja koju mi, očekujemo takva objašnjenja, uopće ne razumijemo. Jer smo "zaostali". I ideološki opredijeljeni.
Šteta za umjetnost. Šteta za teatar. Šteta za glumce. Šteta za gledatelje. Kazalište treba i mora biti angažirano, ali ovo to nije! Ova predstava je subjektivni pogled i nekakav osobni obračun s Hrvatskom.
Odabir teme i sami naslov su dovoljno indikativni. Šteta što se naši novci iz državnog proračuna rasipaju na aktivističke uratke koji nemaju veze s umjetnošću.