Koliko ljudi pogleda neku kazališnu predstavu na Dubrovačkim ljetnim igrama? Čak i kada je riječ o naslovima koji se zadrže u programu nekoliko sezona, brojke nisu velike. Zato se opravdano, i opetovano, postavlja pitanje o tome zašto te predstave ne obiđu hrvatska kazališta kako bi ih vidjela publika u cijeloj zemlji. Iako ovaj problem postoji, godinama nema volje da se on i riješi.
Na svu sreću, postoje i predstave koje nastaju u koprodukciji s nekim od kazališta, što im onda osigura život dulji od pojavljivanja na jednom ili dva-tri festivala. Takva je primjerice bila "Medeja" koju je Tomaž Pandur (sada već davne) 2012. godine postavio na Lovrijencu, a koja je svoj kazališni život uspješno nastavila na sceni Hrvatskog narodnog kazališta u Zgrebu.
Takva je i predstava dubrovačkog Kazališta Marina Držića "Vidi kako Lokrum pere zube" koja nakon premijere na Igrama, 13. srpnja 2023. godine na Lokrumu, uspješno živi na sceni tog kazališta. Štoviše i uspješno gostuje diljem Hrvatske, pa smo je tako u Zagrebu imali prilike vidjeti na sceni Gavelle. Dobro je da je ta predstava, nakon inozemnih gostovanja, i to ne samo u regiji, nego i u Turskoj, te brojnih izvedbi u hrvatskim kazalištima poput onih u Virovitici, Puli, Sisku, Splitu, Požegi, Osijeku i Zadru, napokon stigla i pred zagrebačku kazališnu publiku. Velik interes za taj naslov potvrdila je i ispunjena Gavella.
Priča je to istodobno obiteljska i ženska, ona koja povezuje sjever i jug Jadrana, Rijeku i Dubrovnik, te govori o četiri generacije nesalomljivih žena koje su, uz sve ostalo, morale preživjeti tragične gubitke, ali i posljedice ratova. Na neki je način riječ je o još jednom u nizu dokaza da na ovim našim prostorima i ne postoje obitelji čije sudbine (i žrtve) nisu u rukama jakih žena. Predstava je nastala po istoimenom romanu hrvatske znanstvenice i spisateljice Ivane Lovrić Jović, koja ovdje propituje obiteljski lanac nesreća, jer jednoj majci smrt odnese sina koji ima tek dvadeset godina, dok druga mora živjeti sa spoznajom da njezin suprug tijekom braka vodi i paralelni život s drugom ženom. Mogu li te majke – i žele li uopće – u takvim životima zaštititi svoje kćeri, jedno je od važnijih pitanja kojima se bavi ova priča.
Roman je dramatizirala Marijana Fumić, a predstavu je režirao Paolo Tišljarić, jasno inzistirajući na tome da je riječ o nečijoj životnoj priči, ali i podcrtavajući njezin univerzalni značaj.
Jedna od velikih tema je i smrt roditelja jer publika zapravo zaranja u glavu glavne protagonistkinje u noći u kojoj joj jave da joj je otac umro. Njezino putovanje u prošlost i u vlastito djetinjstvo preispitivanje je obiteljskih okolnosti, ali i psihološko propitkivanje duboko ljudskih pitanja o tome kako se svatko od nas suočava s velikim gubicima, ali i kako pamtimo osobe koje su nas oblikovale u ljude u kakve smo izrasli. Redatelj vješto donosi priču jer dobro gradira njezin miran (tj. tužan) tijek kojeg vješto 'lomi' prizorima sreće, ali i ratnih stradanja Dubrovnika. Tome iznimno pridonosi glazba Žarka Dragojevića, tim više što se kroz predstavu provlače i neke od najpoznatijih talijanskih šansona, što ima uporište u samoj priči – u baki Talijanki te u programima talijanske televizije, osobito popularnom festivalu u Sanremu – koji su se godinama pratili i u Rijeci i diljem Hrvatske. Upravo te pjesme predstavu snažno boje nostalgijom.
Redatelj je ansambl predstave oblikovao po receptu s Igara, pa su važne uloge pripale gostujućim glumicama Sandri Lončarić, Anji Đurinović i Ireni Tereziji Prpić, koju smo u Zagrebu gledali u glavnoj ulozi, no to ni u kojem slučaju nije zasjenilo glumački ansambl dubrovačkog kazališta. I ovdje na sceni sjaji velika glumica Mirej Stanić u ulozi bake, koja je beskrajno dojmljiva u svakoj svojoj emociji, ali i u talijanštini kojom govori. Uz spomenute glumice na sceni su i Nika Lasić, Boris Matić i Bojan Beribaka, a treba priznati kako je bilo jako lijepo nakon duljeg vremena na sceni Gavelle vidjeti i doajenku Pericu Martinović.
Otvori KEKS Pay
