Zagorkine su romane čitali skrivajući ih pod jastukom, članke cenzurirali vladari, a njezina privatna sudbina ostala je obavijena velom tajne, posebice razdoblje djetinjstva koje je neminovno utjecalo na njene izbore. Tko je doista bila Marija Jurić Zagorka, žena koja je pod muškim pseudonimima tresla političkom scenom Balkana i u kakvim je uvjetima odrastala pokazat će nam nova predstava HNK u Varaždinu "Kamen na cesti", čija je premijera večeras. Nastala je po Zagorkinom istoimenom autobiografskom romanu, režira Paolo Tišljarić, dramaturginja je Lada Kaštelan, a Zagorku glumi Helena Minić.
Posjetili smo ih na probi i uvjerili se kako im je postavljati ovaj roman na scenu svima doista velika čast i odgovornost jer tom predstavom Zagorkino umjetničko i intelektualno naslijeđe dobiva posebno značenje danas kad se ponovno moramo boriti za slobodu mišljenja i govora.
– Zagorka se u "Kamenu na cesti" ne skriva u fikciji, nego preuzima autorstvo nad vlastitim iskustvom, ne izmišlja alternativni svijet, nego imenuje stvarni. Na simboličnoj razini njezino pisanje predstavlja početak diferencijacije, prvi čin autonomije, prvi otpor vremenu i sustavu koji živi. Osobna trauma stvara umjetnicu, a pisanjem njezino iskustvo dobiva granice i oblik, a kaos strukturu. Zagorkin se nepobjediv slobodarski duh savršeno zrcali u ulomku: "Trpjeti sve što me stigne, samo nikad ne izdati ono u što vjerujem, što mislim i osjećam u srcu i u duši… Ne dam slobodu duše svojim tiranima. Ne dam je za kruh ni za zlato, ni za medalje ni za svoj život. Ne dam je nizašto" – kazao nam je redatelj Paolo Tišljarić.
"Kamen na cesti" pisan je u trećem licu, glavna junakinja zove se Mirjana Grgić, ali jasno je da Zagorka sebe, svoje iskustvo i životni put upisuje u taj lik. Dramaturginju Ladu Kaštelan pitali smo razaznaje li se u romanu koliko je u njemu Zagorke, a koliko fikcije.
– Nešto je posvjedočeno i izvan romana, ali ne sve. Svakako, teško je razlučiti što je stvarno, a što izmišljeno, granica je porozna, a zapravo nije ni važno što je što, emocionalni intenzitet kojim piše autentičan je i prodoran. Kao da se Marija skriva u Mirjanu upravo zato da bi mogla lakše govoriti o sebi, svojoj intimi i traumama… Roman je pisan na granici između autobiografskoga i fikcionalnoga i zapravo je preteča danas toliko popularne autofikcije… – kaže Lada Kaštelan pa nastavlja objašnjavati što je važno znati o Zagorkinu životu od njezine četvrte do 12. godine, kojim se i bave, a kako bismo lakše shvatili njezino kasnije profesionalno djelovanje:
– Zagorka je rođena u imućnoj obitelji, njezin je otac bio upravitelj imanja baruna Geze Raucha, ali zlatni kavez tog djetinjstva bio je strašan, obiteljska dinamika bila je, kako bismo danas rekli, krajnje disfunkcionalna. Mala se Zagorka zatekla u ratnoj zoni između emocionalno i fizički distanciranog oca i psihički labilne, patološki ljubomorne majke, koja je u nju projicirala ljutnju prema mužu kao da je djevojčica njegov produžetak i zlostavljala je na sve moguće načine, a zatim u njoj tražila spas i zaštitu. U takvim okolnostima Zagorka je morala pre(rano) odrasti, osloniti se na svoju snagu, maštu, inteligenciju, znatiželju i humor, osamostaliti se. Uživala je u učenju, a rano je i poželjela mušku životnu ulogu, smjeti sve i imati sva prava koja i oni imaju. Rad i pisanje od djetinjstva su njezin način preživljavanja. Dakle, najvažnija nam je bila odluka da se ograničimo na prvi dio romana, na tih stotinjak stranica na kojima se opisuje Mirjanino/Zagorkino djetinjstvo prije adolescencije. Učinilo nam se da to djetinjstvo nije samo uvod u biografiju nego neka vrsta formativne matrice njezina budućeg profesionalnog života. Osim toga, teška se djetinjstva skrivaju u biografijama mnogih pisaca i umjetnika kao i drugih poslije uspješnih ljudi prisiljenih odrastati u paklu sukoba svojih roditelja, i činilo nam se važnim s pomoću glasa male Zagorke dati glas svima njima.
– "Dijete osjeti da je samotno, zapušteno, ostavljeno kao kamen na cesti." Ovo je samo jedna od rečenica iz Zagorkina komada koji pokazuje koliko su malu Mirjanu/Zagorku roditelji zakinuli, a ponajprije majka. U komadu igram malu Zagorku, što je izuzetno težak glumački zadatak. Znamo što za dijete znači odrastati u tako disfunkcionalnoj obitelji i nažalost rijetki su kao Zagorka koji su uspjeli pobijediti i sebe i svoje boli i traume te ih pretvoriti u tako velik književni opus i izrasti u tako važnu osobu. Svim malim Zagorkama pridonosim malim dijelom svoje uloge sa željom da rašire krila i slobodno lete – kazala je glumica Helena Minić.
Ovom predstavom o Zagorki HNK Varaždin nastavlja se u biti baviti velikim ženskim imenima i temama.
– Zagorka je jedna od najzanimljivijih i najkompleksnijih žena u našoj povijesti, važna je zbog svog opusa, ali i zbog svoga iznimnog angažmana na pomicanju granica ženskog utjecaja u umjetnosti, društvu i politici u Hrvatskoj, i to zbog izborenog prava da stvara i da bude autentična. Na takve je uzore uvijek bitno podsjećati jer se stečena prava mogu vrlo lako izgubiti. Mislim da je Paolo Tišljarić s odličnom glumačkom ekipom uspio donijeti svijet koji je presudno utjecao na Zagorkino formiranje – zaključila je Senka Bulić, intendantica HNK u Varaždinu.
Otvori KEKS Pay
