Foto: Screenshot
Lovers Rock drugi je dio monumentalnog filmskog kvinteta “Malena sjekira” britanskog oscarovca Stevea McQueena, u kojemu donosi pet priča o londonskoj karipskoj zajednici u razdoblju od kasnih 1960-ih do sredine 1980-ih. Naslov serijala izveden je iz jamajkanske poslovice – “Ako ste vi veliko stablo, mi smo malena sjekira”.
Nakon što se u prvom dijelu “Mangrove” bavio rasizmom i sudskim procesom protiv skupine jamajkanskih crnaca iz glasovite ulice Nothing Hill, u drugom dijelu McQueen, kao pripadnik te zajednice, koji je u školskom dobu osjetio pipke institucionalnog rasizma, bavi se kulturološkom snagom jamajkanske muzike. Ali kroz kratku priču od 70 minuta govori i o nizu drugih tradicija ovih – kako bi Mirela Holy rekla – dotepenaca. Priča je vrlo jednostavna: Martha i Patti dolaze na tulum na kojem se skupljaju članovi karipske zajednice, a nakon što im se dvojica mladića drsko upucavaju, stvar spašava naočiti Franklyn. On i Martha uskoro kliknu uz ples i zavodljive zvukove rockersa i duba, jamajkanskih podžanrova koji su stasali iz roots reggaea, ska i reggaea. I tu počinje najvažniji dio filma. Fascinantna je snaga McQueenova kolorita, svaki je njegov lik pažljivo odjeven u drugoj kombinaciji jarkih boja, pa nekoliko glazbenih sekvenci filma, dok svi ekstatično plešu, ali usporeni slowmotionom, djeluju kao vitraji u nekoj prastaroj katedrali. Vrhunac dolazi sa skladbom “Kunta Kinte Version One” nevjerojatnog sastava The Revolutionaries, benda koji je promijenio cijeli jamajkanski zvuk. Ovisnost koju stvaraju zvukovi jača je od ovisnosti o travi koju gotovo svi puše, jer glazba je ta koja stvara energiju. Ples slobodnih duša, koje kao da su upravo puštene s robovskog lanca, ostat će antologijska scena u modernoj povijesti filma, svakako najbolja koja je viđena u posljednjih godinu dana.
U rijetkim trenucima kada protagonisti razgovaraju osjeća se snažni patrijarhalni duh koji vlada u zajednici. Iako odnos bijele britanske većine prema njima nije tema, on se itekako osjeća, prije svega kroz zajedljive poglede i dobacivanja nekoliko klinaca, ali i u jednoj od završnih scena, kada vlasnik automehaničarske radnje predbacuje svom radniku Franklynu što je doveo Marthu na čaj u hangar. “Nije ti ovo bordel” rečenica je kojom je “prijateljski” ponizio svog crnog radnika. Na kraju, Steve McQueen u dva navrata prikazuje starca kako nosi bijeli križ koji s jedne strane simbolizira žrtvu, ali i privrženost religiji. To su pomalo epske scene nalik onima u filmovima Tarkovskog. U posljednjim scenama filma naglašeno je kadriranje raznoraznih križeva i razgovora o odlasku u crkvu, ali Marthina faca kada nakon tuluma zna da mora ići na misu jasno pokazuje da ta generacija neće više njegovati kršćanstvo kao što se to dosad činilo. Osim što se “Lovers Rock” gleda bez daha, mnoge će natjerati na istraživanje jamajkanske glazbe.
Glazbena drama, Velika Britanija, 70 min.
Režija: Steve McQueen
Glumci: Amarah-Jae St. Aubyn, Michael Ward