Postoje nastavci koje nitko nije tražio, i onda postoji "Vrag nosi Pradu 2", koji se pojavio kao neki bivši suprug koji se, usred noći, javi nakon deset godina s porukom: "Hej, jesi budna?". U vremenu kada se apsolutno sve reciklira, od trendova do trauma, bilo je samo pitanje vremena kada će se vratiti novi nastavak kultnog kino hita "Vrag nosi Pradu". Samo što u ovom slučaju ne nosi Pradu, već vlastiti legacy kao torbicu za koju više nijedna žena ne želi priznati da je ima u ormaru. Ovaj film očajnički želi biti "reunion" epizoda, i to im je uspjelo. No, kako mnogi kritičari već pišu, ne onako kako smo to baš očekivali. Kada se 2006. pojavila Miranda Priestly, nismo je doživjeli samo kao šeficu, već doslovce kao klimatski uvjet. Ili se prilagodiš, ili nestaneš. Slavna Meryl Streep nije igrala negativku, glumila je sustav, savršeno ispeglan, potpuno ravnodušan prema svom privatnom životu i činjenici da ponekad moraš i spavati. Prvi je film tada prodavao fantaziju mode, ali smo svi zapravo kupili priču o ambiciji i cijeni koju za nju plaćaš karticom na rate. I upravo zato je prvi film funkcionirao, bio je o tome koliko daleko si spreman ići da bi uspio, i koliko ćeš pritom izgubiti. Zanimljivo je napomenuti usporedbu da je u doba prvog filma časopis Vogue nekima bio kao Biblija, a danas je to TikTok. Moda je bila kao neki zatvoreni klub samo za VIP klijentelu, dok je danas otvorena svima. To zvuči ok, dok ne shvatiš na kraju da svi izgledamo isto, samo uz različite filtere, barem na društvenim mrežama. Film je prije dvadeset godina doživio svoj vrhunac jer je publici pružio tu potrebnu fantaziju, ali i nešto s čime se mogla poistovjetiti. S jedne strane želiš biti dio tog svijeta, a s druge osjećaš nelagodu dok gledaš koliko brzo te može progutati. I ta napetost između želje i odbojnosti bila je ključ. Nije to bio samo film o modi, bio je to film o odrastanju, kompromisima i trenutku kada shvatiš da uspjeh izgleda bolje izvana nego iznutra.
FILMSKA KRITIKA
'Vrag nosi Pradu 2' je kao vaš bivši koji vam se javi nakon deset godina s porukom: 'Hej, jesi budna?'
Film je prije dvadeset godina doživio svoj vrhunac jer je publici pružio tu potrebnu fantaziju, ali i nešto s čime se mogla poistovjetiti. S jedne strane želiš biti dio tog svijeta, a s druge osjećaš nelagodu dok gledaš koliko brzo te može progutati. I ta napetost između želje i odbojnosti bila je ključ
Još nema komentara
Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
