Najveći uspjeh u svijetu stripa postigli su šaljivi stripovi Walta Disneya. Godine 1928. s filmskog je platna zatrubio “Parobrod Willie” s Mickeyem Mouseom u glavnoj ulozi (bio je to prvi zvučni crtani film), a već 1930. Disney je svog slavnog miša uveo u stripove. Mickeyu su se postupno pridružili Pajo Patak, Šiljo, Pluton, Horacije, Bjelka, Hromi Daba, Tri praščića, Švrćo i ostali. Ti životinjski likovi zapravo su transformirana ljudska bića, s ljudskom mimikom i gestama. Svaki od njih predstavlja određeni ljudski karakter i temperament: Mickey, aktivan i simpatičan, skroman i pošten, Šiljo, samozadovoljni i naivni tupoglavko, Bjelka, konzervativna, priglupa, sapeta svim mogućim predrasudama, Pajo Patak, egoist, umišljen i svadljiv. Humanizam Disneyevih likova najvjernija je stvar u tim stripovima. Humor i groteska njihovih situacija nikako nisu samo papirnate, zadovoljavaju i kriterije najzadrtijih pedagoga.
Šaroliki diznijevski svijet prepun je živopisnih, sjajno oblikovanih karaktera, izvanredne simboličke vrijednosti. Mickey nije junak po klasičnom obrascu, on u sebi ne nosi slabosti i nije izložen patnji koje bi ga učinile tragičnim likom, njegova sudbina nije ni konačno mirenje s usudom. Neustrašivost spremna na sve rizike s kojima bi se suočio, prožeta nepopustljivom moralnošću, činila ga je savršenim uzorom koji pali svaku maštu. Mickey Mouse stizao je svuda, djelujući u ime pravde na temelju vrlina u kojima se Amerika voljela ogledati. Odlučan, moralan, domišljat, vješt i plemenit, s lakoćom je svladao sve prepreke i nadvladao sva iskušenja. Mickey je prava inkarnacija životnog optimizma koji ne pita za razloge, ne osvrće se na njih. Mickeyeva naivnost i optimizam zarazni su, i mi se na koncu uvijek pitamo: nije li ta njegova snaga vjere, povjerenje u svrhu borbe protiv zla i najvredniji ljudski motiv?
Sam Disney, koji je u početku bio autor teksta, grafičku izvedbu dao je Ubu Iwerksu, odnosno Winu Smithu. Cjelokupni rad na stripu ubrzo je preuzeo Floyd Gottfredson, koji se stripu posvetio sljedećih četrdeset pet godina.
Godine 1935. Mickey je dobio medalju Lige naroda kao “simbol međunarodne dobre volje”, a četiri godine poslije proglašen je počasnim građaninom Sjedinjenih Država. U isto vrijeme njegov se lik pojavio i u muzeju voštanih figura Madame Tussauds. No nisu svuda bili tako prijateljski raspoloženi prema malome mišu. Kako je Mickey ismijavao diktaturu godine 1935., trajno je zabranjen u hitlerovskoj Njemačkoj. Poslije tri godine ista ga je sudbina zadesila u Mussolinijevoj Italiji u kojoj je redovito objavljivan još od 1932. u magazinu Topolino (talijanski naziv za Mickeya Mousea). I u Jugoslaviji je 1937. bila afera s kratkom epizodom koja je u Politici, u kojoj je Mickey Mouse imao svoju pasicu, cenzurirana jer je podsjećala na odnose u dinastiji Karađorđevića. Štoviše, dopisnik New York Timesa Hubert Harisson, koji je slučaj dojavio svom listu, je protjeran.
Bilo je neke simbolike u činjenici što se Mickey “službeno” vratio u porobljenu Europu upravo na dan savezničke invazije u Francuskoj. Naime, nekim je jedinicama koje su se 6. lipnja 1944. iskrcale na obale Normandije Mickeyevo ime poslužilo kao lozinka. Inače, na rimskim se ulicama “Topolino”, poznati Mondadorijev časopis s Disneyevim junacima, pojavio još i ranije, samo dan poslije kapitulacije Italije, u rujnu 1943. Njemački okupatori brzo su zaplijenili i uništili dio nerasprodane naklade, tako da danas na tržištu strip antikviteta pojedini sačuvani primjerci prodaju po vrlo visokoj cijeni.
Mickey Mouse bio je dugi niz godina istinski junak ne samo Disneya nego i cijele Amerike. S vremenom je postao predvidljiv, dok mu je naglašena etička uzvišenost postajala sve zamornija i samim time se oblikovala kao puka utopijska metafora. No kako to prevladati? Mickey Mouse bio je simbol, mit, a u junaka s takvim teretom nema mjesta za slabosti. Ne smije ga se mijenjati.
Najveći uspjeh u svijetu stripa postigli su šaljivi stripovi Walta Disneya. Godine 1928. s filmskog je platna zatrubio “Parobrod Willie” s Mickeyem Mouseom u glavnoj ulozi, a već 1930. Disney je svog slavnog miša uveo u stripove
Kako je njegova slava blijedjela, pojavio se još jedan Disneyev lik koji će do danas ostati jedan od najpopularnijih u svijetu stripa.
U jednom kratkom crtanom filmu, snimljenom nekoliko godina ranije, pojavljuje se jedan neugledan patak, grafički nedorečen, ali karakterno vrlo izazovan. Radilo se o jednom liku koji je imao složeniju ljudsku prirodu od Mickeya; promjenjivog raspoloženja, nepredvidive ćudi, neočekivanih reakcija, koji je mogao izraziti brojne živopisne suprotnosti ljudske prirode. Ala Taliaferra, crtača visokog stila iz Disneyeva kruga umjetnika, zapala je zadaća grafičkog i karakternog definiranja Paje Patka (Donald Duck). I tako od 1934. nastaje jedna blistava ikonička serija koja će se nastaviti i još više razviti kad lik preuzme Carl Barks, još jedan velikan iz Disneyevih studija. On će ovaj patkoidni univerzum naseliti brojnim novim karakterima i modelirati ga tijekom sljedećih dekada. Osnovna karakterna crta Paje Patka njegov je urođeni individualizam. On je sumnjičav, ali i naivan, samouvjeren, ali i strašljiv, sebičan, ali i velikodušan, arogantan, ali ne i odbojan. Gotovo ni u čemu ne uspije, ali unatoč svemu ne djeluje kao društveni otpadnik. Nema nikakvog cilja osim sebe samog. Takav je i u ljubavi, u svom dvosmislenom stavu prema izrazito građanski oblikovanoj Pati, zbog čega se njihovo dugogodišnje ljubavno prijateljstvo nikako ne završava vjenčanjem. S rodbinom, koja s vremenom postaje sve brojnija, održava odnos uzajamnog podnošenja, zadržavajući slobodu da je prezre ili, ako je ikako moguće, iskoristi. Posebno to se odnosi na Baju Patka (Uncle Scrooge), paradigmatičnog predstavnika društvene elite s kojim mu je odnos stalno na rubu sukoba. Ipak, ovaj mrgud nikako nije bez šarma. Neodoljiva privlačnost leži u njegovoj spontanosti, koja je iskrena iako proračunata. Iako vječni gubitnik, Pajo Patak ostaje neporažen, podnosi udarce, ali ih i daje.
Veliki preokret u njegovu životu donijela je jedna novost na tržištu: pojava stripova u sveskama (comic books) tridesetih godina prošlog stoljeća. Pajo Patak prestaje biti isključivo junak anegdotskih paradoksa, njegov lik modelira se u jednoj složenijoj narativnoj strukturi u kojoj je akcija ispred duhovitog obrta.
U Europi, Mickey Mouse postao je najprivlačniji lik u brojnim strip-magazinima, najpoznatiji primjeri su Topolino u Italiji već od 1932., Le Journal de Mickey u Francuskoj od 1934., Don Miki u Španjolskoj i u Grčkoj Miky Maous.
Po svjedočenju Angela Angelopoulosa, zastupnika King Featuresa i Disneya za balkanski prostor, 21. svibnja 1951. na koktelu u komunističkom dvoru u Beogradu prigodom rođendana maršala Tita na upit zašto se u Jugoslaviji brane stripovi u novinama on je svojoj sviti izjavio: “Stvarno, bogati, što vi imate protiv stripova? Ja baš volim čitati Paju Patka!” Strip se ubrzo vratio i u jugoslavenski tisak.
Kod nas je Mickey Mouse popularan od početka. Već 1934. Politika je dobila licencu na gotovo sve Disneyeve likove i godinama ih je objavljivala u svojim tiskovinama. Mickey i Pajo postali su zaštitni znakovi Politikina zabavnika. U zagrebačkom i hrvatskom tisku ti likovi, iako iznimno popularni, rijetko su se pojavljivali sve do osamostaljenja Hrvatske.
I Mickey Mouse i Pajo Patak nisu uvijek i samo izazivali oduševljenje i odobravanje, često su kao reprezentanti jednog konzervativnog miljea bili predmetom žestokih kritika kao zagovornici malograđanskih i puritanskih ideja. No preživjeli su do danas, zabavljajući brojne generacije koje su odrastale uz njih.
Otvori KEKS Pay
