Ansambl LADO nam je, povodom Svjetskog dana plesa, priredio zabavni jutarnji program, a dobra atmosfera mogla se osjetiti već na samom ulazu u zgradu, gdje su nas dočekale dvije Ladove umjetnice obučene u tradicionalne hrvatske nošnje.
Nakon kratkog uvoda krenuli smo na kat, gdje smo vijdeli zid prekriven fotografijama Ladovih umjetnika, a neposredno nakon toga zaputili smo se u bogatu riznicu njihovih narodnih nošnji, gdje smo vidjeli najstariju nošnju njihova fundusa koja datira iz 1889. godine, kao i nošnju s malim, reflektirajućim ogledalcima koja su nekad služila kao zaštita od uroka.
A zatim su nam, u izvedbenoj dvorani, Ladovi umjetnici ukratko prikazali kako izgleda njihov radni dan. Sve je započelo zagrijavanjem (koje se inače održava u devet sati) uz pjesmu "Tek je 12 sati" grupe ET, zatim je uslijedilo upjevavanje i uvježbavanje pojedinih plesnih elemenata, a na samom kraju Ladovi su umjetnici izveli skladbu "Ladarke", čiju koreografiju potpisuje Zvonimir Ljevaković, a glazbu Emil Cossetto. Najzabavniji dio programa, međutim, tek je uslijedio jer nakon dugog aplauza pjevači i plesači simbolično su nas, povodom Svjetskog dana plesa, pozvali da zaplešemo s njima, što je posebno oduševilo inozemne studente koji su danas posjetili Ladovu zgradu.
Nakon izvedbe skladbe "Ladarke" zaplesali smo s umjetnicima našeg jedinog profesionalnog folklornog ansambla
Iznenađenjima tu, međutim, nije bio kraj jer na veselom druženju koje je uslijedilo saznali smo kako su neki od Ladovih umjetnika završili fakultete koji zapravo nemaju previše povezanosti s onime čime se danas bave. Tim smo povodom razgovarali s Franom Lukšićem, bivšim policajcem, te s Antoniom Šandorom, mladićem koji je po struci liječnik, no već je osam mjeseci član Ansambla LADO.
- Folklorom se bavim već više od deset godina. Počeo sam u srednjoj školi, no oduvijek sam u zdravstvenim vodama, pa su se u mom životu ples i medicina godinama ispreplitali. Krajem zdravstvenog obrazovanja, međutim, ukazala mi se prilika za audiciju za Lado, nakon koje sam primljen u Ansambl, pa mogu reći da mi se želja o profesionalnom bavljenju plesa sada ostvarila. S jedne mi strane medicina pomalo nedostaje, no nadam se da ću u budućnosti moći kombinirati obje ljubavi - ples i medicinu. Naposljetku, tko hoće, nađe način - kaže nam Antonio Šandor, dok, s druge strane, Fran Lukšić otkriva kako mu uopće nije bio problem dati otkaz u policiji te doći u Ansambl.
- Dugo godina sam se bavio folklorom, a nakon nekog vremena rada u policiji ukazala mi se prilika da dođem u Ansambl LADO. Zapravo mi nije bilo teško donijeti odluku da dam otkaz u policiji i dođem u LADO jer san svakog plesača amatera u svim društvima u Republici Hrvatskoj je, nadam se, jednog dana postati profesionalni plesač. U Ansamblu sam sada nešto više od godinu dana, kolege su super, radna atmosfera je odlična i, iako to zvuči malo izlizano, radim ono što volim; uopće nemam osjećaj da dolazim na posao jer su ples i pjevanje nešto što me ispunjava na način koji je neopisiv riječima. Najjednostavnije rečeno, LADO se ne radi, već se živi - zaključuje Fran Lukšić.
Otvori KEKS Pay
