Hrvatski penso negativo ništa ne može pobijediti. Nije bitno drugačije ni u susjedstvu, dometnut će netko, samo mi ne živimo u susjedstvu, nego ovdje. A kod nas se bilo kakav pomak, kod nekih već valjda po profesiji, dočekuje na nož. Recentnih je primjera koliko hoćete, mali modularni reaktori ili klasična nuklearka, svejedno, ne valjaju jer, eto, otpad. Nema veze što potrošeno nuklearno gorivo Trgovske gore ni vidjeti neće, a Slovenci na 25 km od Zagreba s nuklearkom žive već godinama i nikome ništa.
Robotaksi? Ma dajte molim vas, pa to je prijevara, svi to znaju. A sada i podatkovni centar. Cijeli svijet gleda u umjetnu inteligenciju, u pozadini bitke Kine i Amerike znanstveno najviše napreduje možda čak naša Europa, ali ako spomeneš da bi neki centar za tu disruptivnu tehnologiju trebao biti u Hrvatskoj – lom. To se ne može, jer nema struje, ona bi morala doći iz obnovljivaca (ako već ne može iz reaktora), ali obnovljivci grde okoliš. I tako u krug.
Točno tako, to je profesija određebih ljudi, zaustaviti, usporiti, problematizirati, onemogućit bilo kakav razvoj i vjerojatno plaćeni za to.