Mogu li cipele, doduše, ne baš tako obične, imati veću sociološku važnost i status fenomena, a ne da budu samo "ljepuškasti" dio šarenog kataloga modne industrije? Dakako da mogu, a potvrdan odgovor daju slavne Martensice ili čizme Dr. Martens. U današnjem obliku proizvedene su 1960. pa upravo slave 65 godina postojanja, a tijekom tog vremena nosili su ih mnogi.
Taj neizostavni modni detalj koji je obilježio masovnu pop-kulturu od sedamdesetih naovamo najprije su ponovno uskrsnuli skinheadsi i punkeri. Ono što je nekad bila glomazna radnička obuća postalo je neizostavan rekvizit punk glazbenika i pripadnika raznih supkulturnih pokreta, a upravo je kombinacija forme i "načina" nošenja ono što je glomazne cipele učinilo zanimljivima.
Bez obzira na dugi popis "nositelja" i propagatora, cipele Dr. Martens spadaju u jednu od čudnijih modnih priča. Riječ je o jednostavnom komadu obuće s neprikrivenim simboličkim značajem, koji paše uz radna odijela, vojne uniforme, traperice, haljine i štošta drugo. Slogan "uvijek su nervirale vaše roditelje" u dobroj mjeri ocrtava poruku koju su nosile. Višeznačnost (ne)običnih cipela vidljiva je i pogleda li se tko ih je sve nosio, a budući da su ih posvajale mnoge subkulture, istodobno su bile klasične, besklasne, uniformirane i jedinstvene. Njihov proboj do potrošača prije svega je bio shvaćen kao znak stava, zbog čega su u rock'n'roll svijetu uvijek imale istaknuto mjesto.
Kod nas Rundek, Pipsi, Urban i drugi urbani gerilci, a u Britaniji i svijetu cijeli niz poznatih imena nosio je cipele koje su postale štafetna palica s mogućnošću samoobnavljanja kod svake sljedeće generacije. U izvrsnoj knjizi Martina Roacha i Garyja Petteta o cipelama Dr. Martens, legendarni britanski BBC-jev DJ i radijski urednik John Peel u predgovoru je lucidno konstatirao da hipiji nikada nisu nosili tu obuću i time iz prve pogodio u bit stvari. Iako je i design cipela Dr. Martens priča za sebe, svojevrsni pokazatelj da samo visokoupotrebljiva roba može postati popularna u modernom dobu, priča o njima ipak je važna s druge strane pragmatičnosti i praktičnosti.
Zapanjuje podatak da je do danas proizvedeno oko 3000 različitih modela martensica, koje su na koncu dostigle status i važnost koje im nitko nije predviđao kad su proizvedene. Njihova pretpovijest sezala je još dalje; prije 80 godina, kad su na kraju Drugog svjetskog rata cipele dobile današnje konture, da bi od 1960. njihova proizvodnja postala redovita i usmjerena na sasvim drukčiju publiku i kupce od prijašnjih.
Među britanskim supkulturnim grupama prvi su cipele Dr. Martens prihvatili pripadnici skinhead pokreta u šezdesetima. Pedantno obučeni, ponosni na radničke korijene i vatreno borbeni huligani, rani skinheadsi nosili su vojne i rudarske cipele. Kada policija klasificira cipele sa metalnim vrhom kao moguće napadačko oružje, martensice s osam rupa prihvaćene su kao univerzalan dio odjeće skinheadsa. Iako je pametno rečeno da ne udara cipela, nego noga, ne može se poreći borbeni imidž koji prati vizualno robusne cipele, što im je u nekoliko navrata prišilo negativne konotacije.
Nakon pojave filma "Paklena naranča" Stanleya Kubricka, bez obzira na to što se u filmu ne pojavljuju martensice, fanatični obožavatelji filma počinju ih masovno nositi, a baš ta činjenica i detalj da su cipele od tada popularne i među nogometnim huliganima ocrnjuju njihovu ranu povijest. Na prijelazu u sedamdesete godine Pete Townshend iz grupe The Who redovito ih nosi na pozornici, u skladu s njegovim tadašnjim utilitarističkim izgledom i stavovima. Kičasta varijanta uslijedila je ubrzo, kada je bilo teško ne primijetiti Eltona Johna u Rusellovoj filmskoj verziji Townshendove rock-opere "Tommy", na ogromnim, gotovo metar i pol visokim cipelama.
Petea Townshenda zapravo bi se moglo proglasiti pravim manekenom martensica, koje je nosio i početkom sedamdesetih, kao osviješten glazbenik čija je odjeća redovito nosila i "poruke". Filmska verzija dvostrukog albuma grupe The Who "Quadrophenia", posvećena britanskom mod pokretu iz sredine šezdesetih, inspirirala je 15 godina poslije revival modsa 1979., bez obzira na njihovu slabu vjernost Dr. Martens cipelama, ali naknadno uvrštenim u repertoar obuće filma "Quadrophenia". Cipele su nosili i Sex Pistolsi, The Clash, The Cure, Madness, papa Ivan Pavao II, Miley Cyrus, Rihanna, Madonna, Spice Girls, Avril Lavigne, Gwen Stefani, pa i Dalai Lama, a popularnost su stekle među mnogim subkulturnim skupinama i pokretima, od punka i gothic-rocka, generacije X, grungea, britpopa, nu-metala.
U devedesetima, nakon što se grunge proširio iz Seattlea, a Nirvana i ostali bendovi prodali milijune albuma, stare cipele opet pronalaze svoj put do mnogih nogu, a ovoga se puta nose nezavezane. Baš se medijski proboj grungea smatra razlogom za jači prodor cipela na područja Dalekog istoka. Britpop je u devedesetima stvorio novi masovni interes za britansku pop-glazbu, a grupe poput Blur, Suede i Oasis označuju novu renesansu britanskog rocka. Iako su predstavljali antitezu većini stvari koje su se obično povezivale s angažiranim rockom, većina novopečenih britpop imena nosila je Dr. Martens cipele, slijedeći vizualne utjecaje Specialsa i Madnessa s početka ska groznice ranih osamdesetih, kao što su oni slijedili prijašnje modne naputke The Who i Kinksa.
Otvori KEKS Pay
Lijep tekst. Hvala.