Opsežnim romanom “I djeca njihova za njima” francuski književnik Nicolas Mathieu 2018. godine osvojio je prestižnu Goncourtovu nagradu. Novčani dio nagrade iznosi simboličnih deset eura, ali poanta je u publicitetu koji nagrada nosi u svojim raskošnim njedrima. Riječ je o drugom romanu francuskog autora koji je na hrvatski jezik prevela Ursula Burger, objavila Fraktura, a uredio Roman Simić. Koristeći biblijski citat za naslov romana, Mathieu je naznačio da ga, osim preciznog skeniranja francuske provincije na zaboravljenim rubovima države koji gravitiraju Luxembourgu s početka devedesetih godina prošlog stoljeća, posebno zanima odnos djece i roditelja, napose sinova i očeva.
Dva su glavna junaka ovog surovog romana na čijim stranicama stanuje iznimno puno nasilja, seksa, kriminala, nezadovoljstva, propasti, crnila. Prvi je Anthony, mladi Francuz iz nesretne, gotovo sirotinjske obitelji u kojoj nasilan i nerealiziran vječno pijani otac maltretira atraktivnu majku, ali i sina. Anthonyja pratimo još iz vremena njegova maloljetništva kada žudi za lijepim i seksepilnim djevojkama iz više klase, druži se sa seksualno nadmoćnijim i zrelijim rođakom i ocu krade motor kako bi potvrdio svoju frajerštinu na nekom buržujskom tulumu prepunom iskušenja. Drugi glavni lik romana, agresivni Hacine, Francuz marokanskoga porijekla koji živi u svom getoiziranom arapskom svijetu s autoritativnim ocem, ali i duboko umočen u kriminalni milje koji ga okružuje od najranijeg djetinjstva, krade motor neiskusnom Anthonyju i tu počinje tragičan niz nadmetanja između dva tako različita, a opet tako slična mladića. Počinje tango u kojem su povremeno i životi u pitanju i koji podsjeća na borbu pasa, tango koji muči i današnju Europu jer se bavi pitanjem “dotepenaca” svih vrsta, i onih ekonomskih i onih političkih, onih vanjskih i onih još opasnijih unutarnjih. Tango u kojem se fizički, ali i mužjački, ako hoćete i reprodukcijski suprotstavljaju dva svijeta i dvije podjednako stare civilizacije koje se bore do istrebljenja. Našeg ili vašeg.
Autor nas u svojem linearnom pripovijedanju vodi iz 1992. godine (kada Anthony ima samo četrnaest godina) u 1994., pa 1996., da bi priču (koja i nema kraja) završio 1998. godine, u vrijeme nogometnog Svjetskog prvenstva u Francuskoj, kad je Hrvatska igrala u polufinalu s reprezentacijom zemlje domaćina u kojoj su dominirali Francuzi koji nisu imali bijelu kožu. Tako je roman Goncourtova laureata dobio i nekoliko ne baš fokusiranih rečenica i o hrvatskoj reprezentaciji i hrvatskom (makar i sportskom) identitetu, a svoj kratki i ne baš najtočniji portret izborio je i naš golgeter Davor Šuker. I finale romana smješten je u noć francuske nogometne euforije u kojoj su osiromašene mase jedne moćne zemlje barem na trenutak zaboravile na svoje otužne živote i svoj robovski položaj u nezaustavljivom kapitalizmu u kojemu se rad, barem na teritoriju stare dobre Europe, odavno ne isplati pa je život postao očišćen od smisla. Anthony i Hacine i u tim trenucima nastavljaju svoje tinjajuće neprijateljstvo i gotovo sportsko pripetavanje. No sada se uloge mijenjaju kao u vodvilju pa Francuz krade motor od Marokanca i pokušava još jednom iskamčiti trenutak opojnog zaborava od svoje ljubavničke i erotske mladenačke tlapnje, lijepe Steph iz situirane francuske obitelji, čiji otac ne može sakriti hedonistički trbuh, a majka gospodsku ovisnost o alkoholu. Ali Steph koja je više puta pala na Anthonyjev šarm i pomalo sirovu privlačnost ostaje neuhvatljiva, vjerna svojim hipsterskim planovima koji, ruku na srce, nisu obećavajući jer je iz relativne sigurnosti francuskog obiteljskog doma lansiraju u Kanadu, gdje joj se, barem na početku novog života, smiješi tek konobarska karijera.
Roman “I djeca njihova za njima” otrežnjujuća je priča o rušenju mita o Europi kao kontinentu prosperiteta, reda i mira. Europa (i Francuska) Nicolasa Mathieua nije mjesto civilizacijskog spokoja ni društvene pravde. Daleko od toga. Mathieuova Europa kontinent je strašnih zabluda i još strašnijih kapitalističkih pohlepa koje su europske vrijednosti pretvorile u deponij industrije baštine i postindustrijskih jalovih ideja.
