Anegdotama bogata, živopisna i zabavna kronika ljudske seksualnosti, napisao je The Guardian u recenziji jedinstvene knjige "Zanimljiva povijest seksa" dr. sc. Kate Lister, britanske povjesničarke, profesorice i autorice čije birane odlomke donosimo u Nedjelji. Temeljena na popularnom istraživačkom projektu Kurve iz prošlosti, a napisana ozbiljno i duhovito, "Zanimljiva povijest seksa" oslanja se na opsežno znanje autorice o povijesti seksa.
Od srednjovjekovnih testova nevinosti do krađa testisa u dvadesetom stoljeću, od erotskih freski Pompeja do povijesti muške prostitucije, Kate bez srama razotkriva mitove i izaziva stereotipe. Dok je čitate, smijat ćete se i šokirati zbog spoznaja o tome što se i koliko promijenilo, ali i iznenađujućeg povijesnog slenga i autentičnih starih ilustracija. Knjigu je u odličnom prijevodu Mihovila Pavičića objavio VBZ.
Uvod
"Sâm čin seksa nije se promijenio otkad smo prvi put shvatili što gdje ide. Penisi, jezici i prsti istraživali su usta, vulve i anuse u potrazi za orgazmom otkad su ljudi prvi put ispuzali iz primordijalne sluzi. Ono što se mijenja društveni su scenariji koji diktiraju kako se seks kulturološki shvaća i odvija. Naprimjer, prema Pornhubu, najvećoj pornografskoj stranici na internetu, 'lezbijski' još uvijek drži prvo mjesto među pojmovima koji se pretražuju na njihovoj stranici otkad je prvi put lansirana 2007. U Nizozemskoj, potraga za riječju 'lezbijski' na Pornhubu narasla je za 45% od 2016. do 2018. Prema tome, možemo slobodno reći da Nizozemci lajkaju lezbijski seks. Međutim, nisu uvijek toliko cijenili ljubav među curama. Između 1400. i 1550. u Nizozemskoj su spalili petnaest živih žena zbog 'ženske sodomije'. One koje nisu ubijene, svejedno su se suočile s teškim kaznama. Godine 1514., Maertyne van Keyschote i Jeanne van den Steene iz Bruggea javno su bičevane, spalili su im kosu i obje su prognane iz grada jer su počinile 'strašan protuprirodni grijeh sodomije s nekoliko mlađih djevojaka'.
Šesto godina poslije, 'protuprirodni grijeh sodomije s nekoliko mlađih djevojaka' najgledanija je pornografska kategorija među potomcima istih onih ljudi koji su smatrali da je prihvatljivo lezbijke baciti na lomaču. Pornhubova pretraga 'pornići za žene' narasla je za 359% u 2018., kad su žene gledale lezbijsku pornografiju 197% češće nego muškarci u istoj godini. Ovo bi poprilično šokiralo dr. Williama Actona (1813. – 1875.), koji je tvrdio da 'većinu žena (na njihovu sreću) ne muče baš nikakvi seksualni osjećaji'. Što bi na temelju ove informacije zaključio James Douglas (1867. – 1940.), urednik Sunday Expressa, možemo samo nagađati. Douglas je 1928. napao poznati lezbijski roman "Izvor samoće" autorice Radclyffe Hall, te napisao da: '... pošast uništava mlađu generaciju. Uništava mlade živote. Oskvrnjuje mlade duše.' Douglas je pozvao društvo da se 'pročisti od gube tih gubavaca'. Divno je živjeti u ovim vremenima."
U potrazi za ružičastim kanuom
"U vjerojatno najboljem činu mansplaininga u cijeloj povijesti čovječanstva, dva renesansna anatoma ponosno su izjavila da su 'otkrila' klitoris 1559. (mlak pljesak). Talijanski anatom Realdo Colombo (1519. – 1559.) bio je pročelnik Anatomije na Sveučilištu u Pisi i u Dere Anatomica (1559.) ustvrdio da je 'bobica' njegovo otkriće. (Napominjem da ovo otkriće pripada Colombu, ne Kolumbu.) Drugoplasirani u ovoj ginekološkoj igri 'Gdje je Jura?' je Gabriele Falloppio (1523. – 1562.), poznat po Fallopijevoj tubi (jajovodu). Falloppio je objavio Observationes Anatomicae 1561., ali se držao toga da ga je napisao 1550. Tvrdio je da je bio prvi koji je zabio zastavu na brdašce Klitoris i da 'ako su ga drugi spominjali, znajte da su to preuzeli od mene i mojih studenata'. Naravno, obojica govore potpune gluposti jer ne samo da su liječnici znali za klitoris već neko vrijeme, nego su i žene već odavno znale njegov položaj.
Colombo i Falloppio 'otkrili su' klitoris kao što je sedamdesetak godina prije Kolumbo 'otkrio' Ameriku na zaprepaštenje domorodaca. Obojica su ipak bila vrlo ponosna na ta svoja otkrića! Colombo je uzbuđeno pisao: 'Budući da nitko drugi nije razabrao ove procese i njihovo djelovanje, ako je dopušteno dati naziv stvari koju sam otkrio, trebala bi se zvati Venerina ljubav ili slatkoća. Ne može se reći koliko sam iznenađen tolikim naročitim anatomima, a da nisu otkrili tu predivnu stvar oblikovanu tako lijepo umjetnički.' Falloppio je bio odlučan da je klitoris 'toliko skriven da sam ja bio prvi koji ga je pronašao'. Budimo realni, tvrdnja da je to novi teren govori više o manjku dostupnih medicinskih informacija nego o oholosti."
Srednjovjekovni testovi za impotenciju
"Impotencija je dopustila srednjovjekovnoj ženi da odvede muža na sud i poništi njihov brak, a najvažnije od svega, ako je poništenje odobreno, obje su se strane mogle iznova vjenčati. Srednjovjekovnoj je Crkvi ovo bilo savršeno smisleno: nema seksa, nema djece, nema smisla. Ipak, nije bilo dovoljno da žena samo objavi da se mužu ne može dići, spakira se i ode. Crkva nije vjerovala ženama da govore istinu i svakako nije rado poništavala brakove. Koliko su god htjeli da se njihovo stado 'plodi i množi', trebalo je ispuniti nekoliko kriterija prije nego što bi Crkva dopustila paru da se razdvoji. Par je obično trebao biti u braku najmanje tri godine prije nego što bi se slučaj mogao iznijeti. Ako je muž negirao optužbu, od žene se tražilo da dovede svjedoke koji bi potvrdili da je ona istinoljubiva osoba. Ako je muž priznao da je impotentan, susjedi para trebali su svjedočiti da su pošteni ljudi te da nisu vidjeli dokaze koji bi tvrdili suprotno. Od temeljne je važnosti također bio 'dokaz' muževe impotencije koji je Crkva tražila.
Ali kako 'dokazati' da tvoj muž barata ne tako čarobnim 'štapićem' (Johnson, 1863.)? Danas bi liječnik mogao napraviti test noćne erekcije, test intrakavernozne injekcije ili čak naručiti Doppler ultrazvuk. Ipak, u dvanaestom stoljeću, sve što je bilo potrebno jest grupa 'mudrih matrona', svećenik i događaj poznat kao 'kongres'. Kongres je bio potreban u većini poništavanja brakova na temelju optužbe za impotenciju, a označavao je grupu žena koje su podvrgnule optuženog muškarca javnom pregledu i kontinuiranim naporima da probude zvijer. U Summa Confessorum, Thomas iz Chobhama (1160. – 1230.) preporučio je sljedeće: Nakon hrane i pića, muškarac i žena smješteni su u jednom krevetu zajedno te se mudre žene zovu da budu oko kreveta mnoge noći. A ako je muškarčev ud uvijek beskoristan kao da je mrtav, par se svakako može razdvojiti. Rezultati ovih testova mogu se pronaći u srednjovjekovnim sudskim spisima i nisu ugodni za čitanje."
Od srednjovjekovnih testova nevinosti do krađa testisa u dvadesetom stoljeću, od erotskih freski Pompeja do povijesti muške prostitucije, Kate bez srama razotkriva mitove i izaziva stereotipe
Povijest anafrodizijaka
"Kao i s hranom koja isušuje, za bljutavu hranu i jednostavnu prehranu smatralo se da umiruju tijelo i sprečavaju da se uopće stvara toplina. Davenport preporučuje da se zvijer ukroti 'manje nutritivnom hranom', a usto treba 'izbjegavati sva jela koja posebno stimuliraju nepce, kao i ispijanje vina i drugih alkoholnih pića. Dijagnoza, patologija i liječenje bolesti žena (1868.) preporučuje 'običnu i jednostavnu, ali hranjivu prehranu', 'izbjegavanje mentalnog uzbuđenja ili truda', kao i redovite hladne kupke. Ipak, ako tražite optimalnu jednostavnu, suhu i dosadnu hranu da vas odgovori od požude, ne treba vam ništa drugo osim skromnih kukuruznih pahuljica (cornflakes). Dr. John Harvey Kellogg (1852. – 1943.) bio je američki borac za zdravlje, nutricionist i upravitelj sanatorija Battle Creek u Michiganu. Bio je pobornik apstinencije, gledao je na masturbaciju kao korijen svega zla i vjerovao da je prehrana ključno oružje u borbi protiv nje. U Jednostavnim činjenicama za starije i mlađe (1887.) Kellogg je posvetio cijela poglavlja raspravama o važnosti prehrane za očuvanje čednosti. Preporučuje da se nikad ne prejeda, da se jede samo dvaput dnevno (i ne poslije 15 sati) te da se izbjegavaju svi vrući napici. Sva 'stimulirajuća hrana' trebala bi se izbjegavati, uključujući 'začine, papar, đumbir, senf, cimet, klinčić, sve koncentrate, krastavce itd., te meso, osim u umjerenim količinama'. Umjesto toga Kellogg preporučuje da se jedu 'voće, žitarice, mlijeko i povrće'. Postoji bogata raznolikost takve hrane koja je bezopasna i destimulirajuća. Grahamovo brašno, zobena kaša i zrelo voće neophodni su u prehrani onih koji pate od pretjerane seksualnosti. Grahamovo brašno koje Kellogg zagovara nastalo je zahvaljujući velečasnom Sylvesteru Grahamu (1794. – 1851.), koji je jako utjecao na Kelloggov rad. Velečasni Sylvester Graham bio je prehrambeni reformator i vođa Američkog pokreta umjerenosti."
Na vašem biciklu
Uloga bicikla u seksualnoj emancipaciji žena često je zanemarena, ali dopustila im je slobodu koju dosad nisu iskusile. I to ne samo slobodu putovanja – bicikl je također oslobodio ženska tijela od glomaznih suknji i korzeta koji guše grudi. Bicikl je promijenio stavove prema zdravlju, fitnesu i tjelovježbi i dokazao je da žene nisu siroti delikatni cvjetići. Popularnost bicikala izazvala je liječničku debatu o stimulirajućim efektima sjedala na reproduktivne organe i na prirodu ženske seksualnosti. Američka sufražetkinja Susan B. Anthony tvrdila je da je bicikl "učinio više za emancipaciju žena od bilo čega drugog na svijetu". Za neke viktorijanske moraliste sve je to bilo previše pa se bicikl počeo povezivati sa seksualnim promiskuitetom, u tolikoj mjeri da su se bicikli vrlo često prikazivali na pornografskim fotografijama iz devetnaestoga stoljeća. Ne samo zato što su bili prikladan izgovor za naginjanje s raširenim nogama, nego zato što je bicikl označavao seksualno oslobođenu ženu koja uživa. (...)
Koliko god to bilo uzbudljivo, biciklistice se od početka smatralo sumnjivima. Budući da bicikl nije imao žensko "sedlo", liječnici su bili zabrinuti zbog mogućih stimulirajućih efekata koje bi sve to poskakivanje na sjedalu moglo imati na daminu dobrobit. Muškarce se smatralo snažnima i fizički spremnima da izdrže potencijalne stimulirajuće opasnosti bicikla, no žene se držalo fizički slabijima. Kako je South Wales Echo pisao 1897. godine: "... bicikl su izmislila muška stvorenja i još je uvijek vozilo muških stvorenja'; žene, pisalo je: "... bi trebale biti svjesne opasnosti biciklizma." Opasnosti biciklizma na koje se insinuiralo bile su mnogo veće od pada preko upravljača. Zbog toga što se sjedalo trljalo o genitalije, opasnosti s kojima se žena suočavala bile su povezane s njezinim seksualnim i reproduktivnim zdravljem. Francuski liječnik upozorio je da će "neobična fizička iscrpljenost, zajedno s opasnim manjkom korzeta, oštetiti i rasklimati ženske organe neophodne za brak". Iako se tjeskoba zbog bicikala pred kraj 19. st. osjetila u cijelome svijetu, američki i kanadski liječnici bili su naročito zabrinuti za biciklistice i njihove "organe neophodne za brak", stoga se u tim zemljama čulo najglasnije protivljenje biciklizmu.
Povijest lutke za seks
Tehnološki napredak ne stvara toliko novih ideja koliko nudi nove načine za ostvarenje prilično osnovnih ljudskih potreba. Uzmite kao primjer robote za seks. Napokon smo došli do trenutka u kojem je tehnologija dovoljno razvijena da napravimo seks-robota. Oni možda još uvijek nemaju umjetnu inteligenciju, ali imaju umjetne grudi i umjetne vulve. Štoviše, mogu puštati vaš najdraži popis pjesama sa Spotifya iz svojih šupljina dok vi radite robotski zločeste stvari. Divno je živjeti u ovom vremenu. Ipak, ti "seksbotovi" nisu jeftini. Prosječni model koštat će vas 15.000 funta, a to je cijena bez troškova za sve baterije i vlažne maramice koje ćete trebati. Ideja robota za seks, razumljivo, uznemirila je ponekoga. Članak koji je 2018. objavio British Medical Journal of Sexual and Reproductive Health, opisao je poprilično sumornu sliku, ističući sljedeće:
"Protivnici odbijaju hipotezu da se na taj način smanjuje broj seksualnih zločina, i umjesto toga ističu zabrinutost zbog potencijalne štete: naime, time se i dalje promiče sveprisutna ideja da su žive žene istovjetne seksualnim objektima koji bi stalno trebali biti dostupni – mizogina objektivizacija – te intenzivira postojeće fizičko i seksualno nasilje prema ženama i djeci. Početkom 2018. dvjesto seksualnih radnica protestiralo je u Amsterdamu protiv otvaranja još bordela sa seks-lutkama; razumljivo je da su se pobunile zbog štete koju takva samoposluga može nanijeti njihovu izvoru zarade. Feminističke grupe prosvjedovale su protiv bordela s robotima za seks u Parizu, vršeći pritisak na gradsko vijeće da zabrani angažiranje takozvanih X-lutaka, s obzirom na to da objektiviziraju i degradiraju žene. Upotreba seks-robota svakako postavlja neka složena moralna pitanja, ali sve smo ih već čuli. Lutka za seks nije novi fenomen. Nisu ni strahovi da će one zamijeniti 'stvarne' žene, kao ni zabrinutost da se događa nešto jako perverzno i mizogino."
Otvori KEKS Pay
