U maloj, odnosno Polukružnoj dvorani Teatra &TD još samo sutra izvodi se prvi mjuzikl u povijesti tog kazališta! Riječ je o predstavi "Muškarac upoznaje ženu", autorskom projektu Vida Adama Hribara, koji potpisuje režiju, tekst, aranžmane i glazbu. Međutim, to nije samo mjuzikl već i, ako možemo to tako reći, metamjuzikl koji govori o nastanku jednog mjuzikla, ali i, u još jednom metasloju, duhovita metafora za hrvatsku kazališnu scenu.
Glumački ansambl ove predstave čine Maja Posavec, Rea Bušić, Luka Knez, Silvio Mumelaš i Borko Perić, glumeći likove koji nose njihova imena i temeljeni su, barem dijelom, na njima samima. Premisa je jednostavna – redatelj Borko odlučuje napraviti mjuzikl, ali "nema ideju, samo veliku želju". U samom startu nailazi na probleme jer koreograf s kojim želi raditi odlučio je napustiti kazalište i postati keramičar, glumci koje je odabrao ne stignu na probe jer ili imaju audiciju za film, snimanje sapunice ili idu na prosvjed za Palestinu, a i kada se svi napokon okupe, u dvorani ne radi klima, intendantica im puše za vratom te na vidjelo izlazi činjenica da Borko nema spremno ama baš ništa, ni tekst, a ni glazbu, već samo nejasnu viziju mjuzikla u kojem "muškarac upoznaje ženu"... Autoironičan i urnebesan, ovaj komad poigrava se klišejima, stereotipima i sve ono što znamo o mjuziklima i kazalištu izvrće naglavačke.
Dugo godina htio je napraviti mjuzikl, najprije sa sestrom Sarom, a zatim s partnericom Ninom Bajsić, priča nam Vid Adam Hribar, po struci dramaturg, ali i redatelj, glazbenik, skladatelj i pisac. Prilika mu se pružila nakon što je, također u &TD-u, prije četiri godine postavio svoju prvu autorsku predstavu, "Hiromi".
– Voditelj tog kazališta Vedran Hleb, nazvao me i rekao mi: "Dođi opet režirati u &TD, možeš raditi što god želiš." Taj "što god želiš" odmah mi je zamirisao na mjuzikl – kaže Hribar, trenutačno na glasu kao jedan od najboljih mladih kazališnih autora, kojem je ovo čak treća premijera ove godine jer radio je na hvaljenim predstavama "Kratki izlet" Marine Pejnović u &TD-u i "Max, Mischa i ofenziva Tet" Ivice Buljana u ZKM-u. I sva je glazba u ovom mjuziklu njegovo djelo, uz izuzetak pjesme "Dal netko vidi me", koju je napisala i uglazbila Maja Posavec.
– Ta činjenica me živcira jer mi je to postao najdraži glazbeni broj u predstavi! Živio sam ovu predstavu pola godine i sretan sam da sam imao taj luksuz. Jedini horor bio je početi s radom, no jednom kad sam započeo, taj rad je postao zabava. A kad se zabavljaš, nikakvog tereta više nema. Raditi glazbu meni je prije svega zabavno. Jednako zabavno kao i igrati Playstation, kojeg isto tako obožavam, ali ne igram jer imam 31 godinu i kćer od 7 mjeseci. Tako da se moram zabavljati na druge, malo isplativije načine – veli.
"Muškarac upoznaje ženu"
Tekstom je, tvrdi, ponajviše htio ironizirati sebe, zatim druge redatelje, a tek onda sredinu u kojoj živimo i duh vremena.
– Kada se pripremam za bilo koji umjetnički pothvat, jedna od prvih pretpostavki mi je da ću se osramotiti. Onda smaram svoje najbliže, zatim krećem paničariti, ali u onom trenu kad pronađem zametak ideje, krenem uživati i prisjetim se zašto se bavim kazalištem. I stoga, napravio sam predstavu o redatelju kojemu je užasno stalo do toga što radi, ali je opsjednut naličjem svoje pozicije, a ne njezinim sadržajem. Također, zajednički su nam i rapidni prelasci iz očaja u entuzijazam i obrnuto! Na isti način, htio sam da svatko od glumaca preuzme najveću moguću karikaturu svoje pozicije. Želio sam blještavilu mjuzikla suprotstaviti i surovu realnost – zabrinuti smo, mjerimo si međusobno (ne)uspjehe, ljubomorni smo, neprisutni, fokusirani na negativno i kod kuće i u kazališnim procesima, ne radimo na vlastitom znanju jer jurimo i preživljavamo. A opet, vječno smo željni promjene – kaže redatelj ovog mjuzikla, kojem smo postavili i pitanje što se provlači kroz cijelu predstavu: "Ali vi niste završili režiju?" Je li riječ samo o šali na vlastiti račun ili mu je ta činjenica u karijeri bila i stvarni kamen spoticanja?
– Mislim da sam prilično autoironičan. Osim toga, poprilično sam i tašt, a to sam shvatio jer volim u razgovorima reći "ma znaš što, ja ti nisam tašt" i onda sam skužio da to govore samo tašti ljudi. Tako da sam tu taštinu prigrlio. Ali ona ne isključuje autoironiju. Na kraju dana, ne može nitko misliti o meni lošije nego što ja mislim o sebi i puno je lakše kada se s time šališ. Završio sam dramaturgiju na ADU, ali smatram da o kazalištu ne možeš ništa naučiti a da ne radiš u kazalištu. Bez prilike. A prilika se žica ili se dobije. Srećom sam je dobio. No čini mi se da je najveći problem kod režiranja bez diplome taj što nemaš luksuz da napraviš plemeniti promašaj jer upravo radeći loše stvari, čovjek može učiti. Da je moja prva predstava bila loša i neuspješna, teško da bih tu hrabrost ponovno skupio. Ali jednostavno, predivno mi je raditi ono što volim. Raditi, nešto tim radom komunicirati i ne brinuti se hoćeš li završiti na cesti ili u križaljci – zaključuje Hribar.
"Muškarac upoznaje ženu", nakon sutrašnje predstave u 20 sati, na repertoar Teatra &TD vratit će se već u prosincu.
Otvori KEKS Pay
