U utorak 8. travnja, na 110. obljetnicu rođenja akademika Ivana Supeka – istaknutog fizičara, filozofa, pisca, borca za mir, humanista te jednog od najzaslužnijih za osnivanje Instituta Ruđera Boškovića – u Matici hrvatskoj predstavljena je biografija “Vizije i ostvarenja, nadanja i razočaranja”, pisana iz pera njegova sina, također Ivana Supeka, kao i nedavno pronađeni tekst “Hrvatski antifašizam nekad i danas” akademika Ivana Supeka. Spomen je ovo na jednog od najvećih hrvatskih znanstvenika o čijem bismo životu i djelovanju mogli govoriti danima, no najbolje su ga predstavili njegov sin te dugogodišnji suradnik dr. sc. Bojan Marotti, uz moderatora Petra Plastića.
Akademik Ivan Supek doktorirao je fiziku i filozofiju u Leipzigu te je bio asistent njemačkog nobelovca Wernera Heisenberga, koji ga je kasnije izbavio iz višemjesečnog zatvora u koji ga je 1941. strpao Gestapo, a cijeloga se života zalagao protiv izrade nuklearnog oružja, za što je uglavnom bio kažnjavan ili isključivan iz javnog života. Također, autor je brojnih knjiga – što romana, što znanstvenih djela – no njegov se sin u ovoj biografiji nije fokusirao na već poznate činjenice o kojima su, kaže, pisali mnogi, već je htio predstaviti oca kao “dobru i humanu osobu s nevjerojatnim osjećajem za socijalno pravo”, a u isto vrijeme i prikazati povijest Instituta čiji se utjecaj danas uvelike smanjio.
– Ova je knjiga zapravo posljedica mog ogorčenja koje je nastalo dok sam još radio na Institutu Ruđer Bošković. Naime, Institut, kao najvažnija prirodoslovna institucija u Hrvatskoj, sve više zaostaje za svjetskim prosjekom, što je upravo žalosno kada znamo da se on već u početnim godinama djelovanja prometnuo u jedan od vodećih istraživačkih centara u svijetu, a poglavito u području nuklearne fizike. Možda je iznenađujući podatak i da su elektroničke odjele tri najveća znanstvena laboratorija u Americi vodili upravo ljudi s Instituta Ruđer Bošković, čija je elektronička grupa krajem pedesetih godina bila najjača na svijetu, no i teorijska je bila vrlo blizu, što je iz današnje perspektive upravo nevjerojatno. Dakle, sredinom prošloga stoljeća Institut je sagrađen u roku od tri godine, opremljen je ljudima i opremom te je sjajno funkcionirao, dok danas u roku od tri godine ne možemo dobiti ni građevinsku dozvolu, a kamoli nešto izgraditi – rekao je Ivan Supek te dodao kako i sama edukacija danas ima poprilično drukčiju putanju nego u prijašnjim vremenima.
– Od doba Arhimeda, Aristotela, preko Michelangela, pa sve do Einsteina kurikulum studenata išao je učenjem od najboljih. Postojali su autoriteti čije znanje nikada nije bilo dovedeno u pitanje, bili su to ljudi koji su imali težinu, a ako je netko uspio prosperirati i doktorirati kod njih, to je značilo da je taj dobar znanstvenik, književnik ili pak umjetnik. Danas se to izgubilo, društvene mreže to su potopile, kurikulum studenata ide učenjem iz udžbenika, što je sasvim u redu, no vremena su se definitivno zabrinjavajuće promijenila.
Akademik Supek bio je upravo jedan od tih ljudi koji su imali težinu. Bio je tipičan primjer prosvjetitelja, kazao je njegov sin, profesor koji će uliti znanje, ali i želju za stjecanjem novih znanja svojim studentima te ih nastojati ne ograničavati, a ideja koja se provlačila tijekom cijelog njegova djelovanje bila je interdisciplinarnost. Njegov dugogodišnji suradnik Bojan Marotti nazvao ga je “gospodinom u filozofiji”, a rekao je i kako je s njim uvijek bilo vrlo ugodno raditi. Jedino što akademik Supek nije podnosio bile su nesuglasice između kolega znanstvenika, jedino bi tada, kaže Marotti, podigao glas.
Ivan Supek ovom nam je biografijom pružio jedinstven pogled u život svoga oca, velikog znanstvenika i mirotvorca koji je za svoga života postigao mnogo više nego što smo ovdje naveli, no ujedno je i istaknuo današnje probleme i aktualnosti kojima bi se, kao društvo, možda trebali malo više pozabaviti, o čemu je više rekao Bojan Marotti.
– Iako autor, dakle sin, u knjizi iznosi stajališta oca, s druge strane uklapa svoja vlastita razmišljanja uz očeva. Kako knjiga odmiče, autor se postupno dotiče aktualnih stvari poput “cancel kulture” ili kulture otkazivanja, protiv koje – s pravom, po mom mišljenju – prilično oštro govori. Također, autor na samome kraju knjige upozorava na opasnosti umjetne inteligencije, a ovdje bismo mogli povući paralelu s 1944. kada je akademik Ivan Supek, 14 mjeseci prije Hirošime, upozorio na atomsku bombu. Dakle, iz osjetljive perspektive u kojoj sin piše o ocu, Ivan Supek uspješno prikazuje očeva stajališta i razmišljanja, ali isto tako u knjigu je utkao svoja razmišljanja te ih povezao s problemima današnjeg svijeta, što zajedno čini ovu, kako je i sam autor naziva, alternativnu biografiju.
Otvori KEKS Pay
