Rock priču u subotnjem broju Ritma napisao je Ivo Balenović koji je 2006., pod pseudonimom Alen Bović, objavio kultni bestseler roman „Metastaze“.
Priča pod nazivom "Kako sam upoznao Jimmyja Pagea", iz koje vam donosimo odlomak, njegov je prvi literarni rad nakon „Metastaza“ i pod stvarnim imenom:
Krajem devedesetih grad je pokleknuo pred navalom čobanske muzike koja se iz kapilarnog spleta blatnjavih ulica prigradskih naselja ko epidemija bubonske kuge proširila glavnim gradskim arterijama. Kosila je sve po redu.
Prvi na udaru bili su fudbaleri i škvadra koja je živjela s njima u simbiozi: manekenke, zlatna mladež i kriminalci svih profila. Čak ni klinci nisu bili pošteđeni. Muka mi je kad ih vidim, onak šesnaest, sedamnaest godina kak pijani bauljaju cestom i na sav glas se deru, ono, izdali me prijatelji, izdao me brat, (il tak neku bosančicu). U njihovim godinama mi smo se razvaljivali na Ramonese, Stoogese, U2, Talking Headse, Stonese, Clash, Zeppeline, Azru, Haustor …
Današnji su klinci “Neke poderane ulice, bljesak mokrih tračnica, prvi tramvaj preko Trešnjevke” zamijenili Kafanom koja se zapalila, teškim danima, jaranima i jorgovanima, a “Nebo iznad Trnskog”, vjetrom s Dinare, borovinom koja gori i ladovinom koja nesta. Dođe mi da se onak zabrinuto, očinski zapitam, ko roditelj kad shvati da mu je dijete narkoman: Gdje smo to pogriješili?
Kaj ćeš, nisu klinci krivi, valjda to povezuju s uspjehom, jer se ta opaka bolest prenosila uglavnom skupocjenim automobilima. Ziher nikad nisu, nit ikada budu vidli Mercedes il Porsche iz kojeg trešti New Year’s Day, I Wanna Be Your Dog, The KKK Took My Baby Away il Nobody’s Fault But Mine.
Čim u gradu čuješ dugmetaru, vidiš i pripadajući auto iz kojeg strši lakat, a unutra ispod krunice na retrovizoru kockastu glavu kak se njiše u ritmu...
Otvori KEKS Pay
