Na dvoru kralja Tvrtka I. je bilo veselo. Bosanski svećenici i mnoštvo ugledne bosanske vlastele i plemstva je uživalo. Svečanost se održavala u čast proglašenja kralja Bosne i Srbije, Tvrtka I. Kotromanića, kraljem Hrvatske i Dalmacije. Ceremonija se odvijala točno po protokolu kraljevskog trona, veličanstveno i raskošno. Krunidbena dvorana je bila ukrašena kraljevim grbovima Bosne, Srbije, Hrvatske i Dalmacije, a na kopljima su vijorile kraljeve zastave. Kralj je okrunjen. Klicanje u čast kralju odjekivala je dvoranom. Kralj Tvrtko ponosno je sjeo na prijestolnu stolicu i pozvao sve u dvorani da počnu slaviti zajedno s njim. Stolovi su bili krcati raznim jelima dostojnim kraljeva dvora. Medovine, rakije i vina bilo je u izobilju. Grupa glazbenika izvodila je vesele skladbe, a plesačice su plesale izvijajući svoja vitka tijela u ritmu glazbe. Dvorjane je nasmijavao zanimljiv artist Mravac. Njegovo pjevanje i recitiranje praćeno je i nagrađivano aplauzima i zlatnicima. – Mravac, stani ispred mene i ne oklijevaj, o sebi pjevaj – naredio mu je kralj Tvrtko. – Veličanstvo, čuveni kralju, vlastelo, plemići, dvorjani i svi drugi u ovoj kraljevskoj dvorani, klanjam vam se. Skrušeno molim, o sebi nikad ne pjevam. Pjevač veselja sam, pjevam o ljubavi, sreći, dobroti, šali – mucajući je odgovorio Mravac, poskočio i poklonio se kralju i prisutnima u dvorani – ne ću sam sebe hvaliti, a ni kuditi. To ću drugima prepustiti. – Ako ne pjevaš, onda pričaj! – povikao je kralj. Mravac je shvatio, poskočio je, okrenuo se oko sebe, glavu nakrivio i klanjao se redom svima. – Tko sam, što sam i odakle sam, iskreno ne znam – smijući se počeo je mucati Mravac – ha, ha, smiješno je to! Molim vas, smijte se. Vesela je priča. Zovu me Mravac, Mravac sam od Mravca. Ime mi je dao prvi i pravi Mravac. Ono što o sebi znam, čuo sam od njega. Golog i prekrivenog mravima, našao me na poljani kod Drijeve. Othranio me je i naučio svemu što je znao. Začinjavac sam, na dvorima kraljeva, vlastele i plemstva! Mali mrav, Mravac! – Reci, od kojeg si roda? – povikali su dvorjani. – Majka mi je robinja, a otac nepoznat. Ha,ha, ha, je li to možda netko od vas? Neka se javi da ga upoznam. Žalim, nitko se ne javlja. Nije pravedno, jest da sam sitan, mršav i ružan, ali oca tražim život cijeli! Mjesto rođenja mi je tržnica robljem u Drijevi. Rodila me robinjica, mlada i lijepa. Prodana je u Dubrovnik. Od matere otrgnut sam, na ledini ostavljen sam. Napušten, odbačen, na tržnici roblja ostavljen, ničiji, otpisan od živih, u mrtve određen, gol i gladan živjet počeo sam. Mene nitko nije htio. Ostavili su me na tržnici da umrem. Oho, ho, ne može tako – rekao je Bog! Ti ćeš živjeti, mali! Život će ti biti jadan, no bit ćeš slavan! Nasmijavat ćeš sve oko sebe, a u duši plakati! Eto, to sam ja! Moja sudba je vesela! Čudite se, ali znajte! Život je, ma kakav bio, sreća. Svaki dan života meni je dar, živim sretan! Dom moj je sve ispod neba, prvo odijelo je mravinjak, a cijeli život smijeh, veselje, šala i poneka podvala. U životu uživam, pjevam, plešem i pričam! Lud sam i pametan u isti mah. Cijenjeni kralju, vlastelo, plemstvo, dvorjani i svi drugi, čuli ste moju priču, smijte se! – ispričao je Mravac. Glazbenici su veselo zasvirali i plesačice zaplesale. Svi u svečanoj dvorani uživali su u jelu, piću i igri. Uz kralja Tvrtka sjedila je kraljica Doroteja Bdinska. Pozvala je Mravca i rekla: – Začinjavac si, zato sad, na dan ovaj svečani, reci slovo o našem kralju. Slušamo te! Mravac je samo to i čekao. Glazbenici su jače zasvirali, a on je zaigrao. Igrajući, obilazio je sve u dvorani. Skakao je, klanjao se, vragolasto se smiješio, uzdisao, smijao i počeo slovo: – Veličanstveni skupe, poslušaj sada! Ima zemlja! Ima kralj! Zemlja slavna, Bosna je! Čuveni kralj Tvrtko I. Kotromanić je. Zvijezde padaju pred njim, kao i ja, sluga i rob, ali i vi ostali! Zlatni novac kod njega zvecka, ljiljani ga krase. Nježni ljiljani Bosanski su uresi, po njima se Bosna svuda bilježi. Željezna kaciga, štit, prsluk i košulja, dar je naroda. Bio je slavni bosanski ban! Od njega nitko ban bolji ne će biti. Ha, ha, to je zato što je on posljednji ban zemljice nam Bosne. Sada je prvi i najslavniji kralj Bosni, Srbljem Raške, Primorju, Humskoj zemlji, Donjim Krajem, Zapadnom stranom, Usoru i Podrinju. Čvrste vjere, čvrsti kralj! Nikom nije nikad vazal bio, naš bosanski ban i sad kralj Tvrtko I. Kotromanić, vladar nad vladarima! Njegove su rijeke, polja, šume, dvori mnogi, gradovi i sela, na moru brodovi, svi smo njegovi, morski dvori veliki, i otoci čarobni, te sva riba, školjke i rakovi, morski biseri, crveni i bijeli koralji! Krajevi s maslinama i grožđem, od Cetine do Zrmanje, njegovi su sunčani vrtovi. Zlatni novac kod njega, ruda se iz zemlje kopa, talionice rade, kovačnice kuju. Trgovina cvjeta, putovima Bosne karavane hode. Robe svake vrste kod nas ima. Crkve su nam velike i bogate, kraljeva riznica prepuna, zlatni novac zvecka i sjaji! Što još kralj ima u svom kraljevstvu? Ima ljude, dobre, vrijedne, ponosne. Joj, joj, zaboravio sam, ima ljudi još. Tko su oni? To su: probisvijeti, lutalice, lijenčine, lopovi, izdajice, smutljivci i još poneki, sigurno ih poznajete! Tu sam i ja začinjavac, veseljak! Mravac od prvog Mravca! Naš kralj, naš gospodar, veličanstvo, ima najljepšu ženu u cijelom kraljevstvu! Kraljica naša, naša dika, kraljevskog roda, princeza je Doroteja Bdinska. Oči plave ima, kosu crnu kao ebanovina, nakićena je zlatnim nakitom i dragim kamenjem. Kraljica Doroteja, slavna je, nigdje na svijetu nema joj para! Kćerka je silnog vidinskog bugarskog kralja Sracimira. Kralj naš Tvrtko i kraljica naša Doroteja, sina imaju, slavno ime nosi očevo. Tu je i drugi kraljev sin Stjepan Ostoja. Eno ga s plesačicama i sviračima! Klanjam Ti se, veličanstvo, kralju naš, i u boj na Kosovo vojsku si poslao, uz hrvatske postrojbe Ivana Paližane! S hrvatskim velikašima protiv ugarskog dvora si ustao! Slovo slave tebi i zato! Slava ovom zemljom vlada i vladat će jer ima za kralja velikoga kraljevskog roda kralja Tvrtka Kotromanića. Kruna ti na glavi sja, u ruci kraljevski štap, živio nam kralju naš! Viknimo svi u isti glas: – Neka živi Tvrtko kralj! Sretna i ponosna Kraljevina Bosna je sada i zavijeka! Slovo o kralju nije gotovo, tek je počelo. Grlo mi se osušilo, popit ću vina i predahnut malo. Svečanost je bila na vrhuncu. Tada se dvoranom prolomio glas Vuka Banića, izvanbračnog sina kralja Tvrtka i ljepotice Grubače, kćeri bosanskog trgovca. Iako ju je volio, kralj se nije mogao vjenčati s njom jer nije bila plemenitog roda. Nju je poslao u samostan, a sina Vuka odgojio do viteza. Vuk odjeven u viteško željezno odijelo, s kacigom na glavi i kratkim mačem za pojasom i štitom u ruci, došao je do sredine dvorane, poklonio se svima i zagrmio svojim dubokim glasom. – Kralju u čast organiziramo turnir u mačevanju, odmah i sad. Vitezovi, kraljevi sokolovi, izađimo van. Srce junačko neka kuca za viteštvo! Sila i snaga viteza svakog ispunjava! Na ledini pred dvorcem čekam vas. Izazivam svakog časnog viteza da sa mnom ukrsti mač. Turnir u mačevanju je zanimao sve prisutne. Mnogobrojni mačevaoci borili su se s Vukom, no on ih je sve porazio. Kralj ga je darivao mačem sa zlatnom ručkom ukrašenom draguljima. – Časnom vitezu, Vuku Baniću, darujem ovaj dar, svijetlo oružje, ovaj blistavi mač – rekao je kralj Tvrtko I. predajući mu mač kao znak pobjede. Ceremonija kraljeve krunidbe je privedena kraju. Dvor su polako napuštali sudionici krunidbe. Mravac je krenuo s glazbenicima i plesačima. Pjevali su i smijali se. – Mravac, znate li gdje sad idete!? – prolazeći pokraj njih upitao je Vuk Banić. – Ispod neba, puta mnogo. Zlatnike ćemo trošiti, smijati se i pjevati! – doviknuo mu je Mravac, mahnuo rukom i zajedno sa svojom družinom izgubio se u prašini puta.
27. priča: Božena Volić: Mravac
Mravac je samo to i čekao. Glazbenici su jače zasvirali, a on je zaigrao. Igrajući, obilazio je sve u dvorani. Skakao je, klanjao se, vragolasto se smiješio, uzdisao, smijao..
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.