SDP je naveliko u pripremama za parlamentarne izbore, a aktualni premijer Zoran Milanović ima razrađen prilično detaljan plan kojim namjerava ponovno osvojiti vlast.
– Cilj je popraviti SDP-ov rejting i svakako ga zadržati, pa makar samo nekoliko postotaka iznad podrške koju birači daju ORaH-u. Milanović je svjestan da je koalicijski potencijal na ljevici slabašan i da bez Mirele Holy koju je svojedobno istjerao iz Vlade i primorao na ostavku, SDP-ova Kukuriku koalicija ne može do novog mandata – kaže politički analitičar koji je dobro upućen u lijevu scenu.
U kuloarima se čak spominju i konkretne funkcije kojima bi se Holy motiviralo na poslijeizborni brak s njenom bivšom strankom. Tako se spekulira da bi joj se ponudilo mjesto predsjednice Sabora, a da će joj se “dobra volja” i stvarna namjera za suradnjom dokazati još i prije izbora, i to kroz pojedina kadrovska rješenja u Ministarstvu okoliša što bi moglo podrazumijevati čak i smjenu ministra Mihaela Zmajlovića.
Upućeni tvrde da Milanović često zove svoju bivšu ministricu Holy, te da je u dugim razgovorima nastoji uvjeriti kako moraju biti na istome cilju, a to je udružiti se da HDZ ne bi preuzeo vlast.
Holy, međutim, to demantira. – S ovakvim, nevjerodostojnim SDP-om suradnja nije moguća – izričita je u stavu koji je više puta javno iznijela. – S Milanovićem sam se dva puta čula telefonom, ali nismo razgovarali o suradnji. Povod jednome razgovoru bila je monetizacija autocesta. Nazvao me nakon što sam podržala referendumsku inicijativu protiv monetizacije i iznosio argumente zbog kojih smatra da je taj potez dobar – kaže predsjednica ORaH-a. Drugi telefonski poziv je, nastavlja, bio inspiriran događanjima u Ministarstvu zaštite okoliša. Iz cijelog razgovora s Holy o aktualnim političkim temama, o njenoj stranci kao i približavanju parlamentarnih izbora, proizlazi da je ova bivša SDP-ovka tvrd orah. Toga je, čini se, svjestan i Milanović budući da se suzdržava bilo kakvih oštrijih riječi na račun ORaH-a. I u SDP-u kažu da njihov šef vodi računa kako će javno govoriti o svojoj bivšoj ministrici i njenoj stranci.
No, pridobivanje ORaH-a koji se prema istraživanjima agencije IPSOS PULS u listopadu držao na 17,8 posto, kao i mjesec ranije (dok u SDP mogu biti sretni jer su se sa 20 posto podrške vratili na drugo mjesto), premda iznimno važno, tek je kamenčić u mozaiku Milanovićeva plana za ostanak na vlasti. Koliko ozbiljno radi na tome govori i podatak da je u Hrvatskoj već američki PR stručnjak koji će pripremati i osmišljavati kampanju. U SDP-u ne opovrgavaju da za marketing angažiraju američku kuću, no tvrde da su pregovori još u tijeku, i da zbog toga za sada ne mogu izaći u javnost s pojedinostima.
Svoj, te imidž SDP-a, Milanović pegla već dulje vrijeme. Prve dvije godine mandata stranka je u svim anketama bila vodeća, no zbog afera i tenzija koje je oko pojedinih tema, poput Lex Perkovića, stvarao sam Milanović, u očima javnosti počela je sve više padati. Prijelomni trenutak bili su prvi izbori za Europski parlament na kojima je HDZ potukao SDP osvojivši više mandata. Milanovićev sukob s bivšim ministrom financija Slavkom Linićem bila je kulminacija negativnog trenda. Prijelomni trenutak nakon kojega se Milanović počeo ozbiljno baviti vlastitim te imidžem stranke dogodio se u lipnju na Glavnom odboru SDP-a. Tada se odlučivalo o Linićevu izbacivanju iz SDP-a, a u pozadini je bilo glasanje o podršci Zoranu Milanoviću kao šefu stranke. Linić je izbačen, ali su presudila samo tri glasa od njih 97. Za izbacivanje je bilo 50 članova Glavnog odbora, a protiv je glasalo 47. Ljetne mjesece koji su uslijedili Milanović je iskoristio za obilazak svih stranačkih organizacija u zemlji. Konsolidacija stranke, kako njegovi suradnici nazivaju spuštanje svog šefa u bazu, zapravo je prvi korak u strategiji ostanka na vlasti.
Osnaživanje vlastite pozicije u SDP-u paralelno je pratio i zaokret u javnim nastupima. Iz medija je iščeznuo bahati i nabusiti Milanović koji pere sve redom, a zamijenio ga je premijer koji je počeo odlaziti među obične ljude. Dogodile su se strašne poplave u Slavoniji, a Milanović je neprestano obilazio pogođena područja, razgovarao s mještanima, svjedočio njihovoj nedaći i na svoje uši slušao njihov bijes i očaj. Poklopilo se da je tada došlo i do kadrovske promjene u Vladi. Otkazala mu je suradnju savjetnica za medije Zinka Bardić, otišla je glasnogovornica Ivana Grljak, a za novog glasnogovornika imenovan je Nikola Jelić.
Foto: Anto Magzan/PIXSELL
Tenzije u SDP-u su se, barem prema van, smirile, pa je idući Glavni odbor stranke prošao mirno i bez nekih značajnijih tema. Imenovani su koordinatori za sve izborne jedinice koji su trenutno angažirani na pripremama za izbor predsjednika Republike. Njihova je zadaća organizirati prikupljanje potpisa za kandidaturu Ive Josipovića, te animirati članstvo i simpatizere za izlazak na birališta. – Radimo na potpunoj mobilizaciji stranke. Sada za predsjedničke izbore, a potom se odmah nastavlja na radu za parlamentarne – kaže jedan od Milanovićevih suradnika. Uvjerava nas pritom kako SDP ima razloga vjerovati da će zadržati vlast, a jedan od argumenata nalazi i u nedavnim izborima za sisačko-moslavačkog župana. Iako je pobijedio HDZ, naš sugovornik smatra da je s obzirom na okolnosti i kazneni postupak koji se zbog korupcije vodi protiv njihove donedavne županice Marine Lovrić Merzel, njihov kandidat Davorko Vidović prošao jako dobro. No, Vidovićeva kandidatura svjedoči o nečem drugom – Milanovićevu pragmatizmu kad je posrijedi osvajanje vlasti. On je osobno bio za Vidovićevu kandidaturu procjenjujući da veće šanse od bilo koga drugoga ima osoba za koju se javno zna da nije njegov miljenik i da je u sukobu s Lovrić Merzel.
Neformalna kampanja za parlamentarne izbore mogla bi se iščitati i iz poteza Vlade, posebice porezne politike. Premda upućeniji u državne financije kažu kako je ministar financija Boris Lalovac forsirao povećanje neoporezivog dijela plaće s 2200 na 2600 kuna, i da se prag oporezivanja osobnog dohotka s najvišom stopom od 40 posto sa 8800 kuna podigne na 13.200 kuna, da je to mjera kojom bi se povećala konkurentnost posebice u granama kao što je IT sektor, telekomima i firmama koje zapošljavaju visoko obrazovani kadar, teško se oteti dojmu da je ta mjera u paketu predizbornih poteza. Procjena je, naime, da će korist imati oko 170.000 zaposlenih čije plaće prelaze 8000 kuna neto, a to je srednji i viši sloj za koji se smatra da je skloniji SDP-u. Ova bi ih mjera mogla odobrovoljiti i motivirati da izađu na izbore.
U istom se kontekstu može promatrati i povećanje proračuna Ministarstvu branitelja za 20 milijuna kuna. Premda to u ukupnom proračunu nije toliko značajna stavka, niti glavni novac za braniteljsku populaciju ide kroz resorno ministarstvo, već se izdvaja kroz mirovine i socijalna davanja, ovaj potez u proračunu mogao bi dobro zvučati u ušima onih koji su ratovali za Hrvatsku.
Koliko će se efekt spomenutih manevara s poreznom politikom održati do izbora vrlo je teško reći, tim prije što on za posljedicu ima smanjivanje prihoda lokalnim tijelima vlasti, a već sad se najavljuje da proračun neće izdržati ni do lipnja. Važnije je, međutim, od onoga što Vlada i Zoran Milanović čine u sklopu plana za ponovno osvajanje vlasti, ono što ne čine. Premda nas osoba iz vrha stranke uvjerava kako su u SDP-u svjesni da je borba za BDP i radna mjesta ključna za dobivanje izbora, Vlada ulazi u zadnju godinu mandata bez namjere da provede i jednu ozbiljniju reformu.
A upravo je to kamen spoticanja u eventualnoj suradnji s ORaH-om. – Godinu dana je puno vremena i Vlada bi morala provoditi reforme jer bez njih nema gospodarskog oporavka. Na prvom mjestu je reformiranje pravosuđa i javne uprave – kaže Holy napominjući kako se u pravosuđu vuku neki potezi, ali da u javnoj upravi nije ništa pokrenuto. A to je, nastavlja, prvi korak jer bez učinkovite javne uprave koja će biti servis građanima nije moguće reformirati ništa drugo.
No, vladajuća stranka je trenutno koncentrirana na druge stvari. Vrlo su im bitni predsjednički izbori jer smatraju da bi pobjeda Ive Josipovića koji je u prvom mandatu bio kandidat SDP-a, a sada ima njihovu podršku, stranci bila snažan vjetar u leđa na parlamentarnim izborima. A do tad će oči biti uprte u rezultate anketa i raspoloženje birača. Rejtinzi stranaka prate se iz mjeseca u mjesec, a ono što pokazuju u odnosu na Kukuriku koaliciju nije optimistično. Prema podacima IPSOS PULS-a u rujnu prošle godine SDP je imao podršku 25,8 posto birača, a HDZ svega 20,5 posto. U narednih nekoliko mjeseci podrška HDZ-u je lagano padala, a SDP-ova je lani u studenom dosegla 26,4 posto. No, od tada se stvari počinju mijenjati. HDZ je do proljeća bio nešto iznad 20 posto, a SDP je počeo iz mjeseca u mjesec tonuti, da bi u rujnu ove godine imao podršku od svega 17,3 posto birača, a ORaH je podržavalo 17,9 posto. Dodatni problem je koalicijski potencijal. Dok HDZ sustavno gradi svoju koaliciju (podaci za listopad su pokazali da bi HDZ-ova koalicija na izborima dobila podršku 31,7 posto birača, a Kukuriku svega 22,5 posto), u lijevom bazenu je sve manje riba. Glavni SDP-ov partner u aktualnoj koaliciji HNS se raspao, a ono što je od stranke ostalo ne prelazi ni izborni prag. Reformisti koje je osnovao Radimir Čačić prema zadnjim anketama bilježe 1,6 posto podrške, što je znatno ispod izbornog praga, a nema nikakvih naznaka da će se trend promijeniti. U SDP-u stoga nevoljko uopće i razgovaraju o tome. Uz opasku kako se zna tko su partneri na vlasti, prelazi se na druge teme.
Kada je riječ o Milanovićevu planu za izbore, u paketu poteza koje povlači, ili ih tek sprema za ostanak na Markovu trgu, neki su mu skloni pripisati i aktualne kaznene postupke. Tako se afera Agram i otvaranje istrage protiv zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića u političkim krugovima rado svrstava u događaj koji bi, premda neće isprovocirati prijevremene izbore u Zagrebu, trebao ići na ruku SDP-u. I inače se istrage, posebno ako USKOK radi intenzivnije kao što je to sada, vole stavljati u politički kontekst. Aktualne su priče da su pod policijskom obradom ljudi iz vrha HDZ-a. Raspirila ih je naslovnica Jutarnjeg lista na kojoj se najavilo 40 uhićenja, da bi nedugo potom bilo objavljeno da je istraga otvorena protiv istaknutog HDZ-ovca, bivšeg ministra mora, pomorstva i veza Božidara Kalmete. Glavni tajnik HDZ-a Milijan Brkić pak sam javno govori kako je pod policijskom obradom i aktualnu vlast optužuje za zlouporabu represivnog aparata. Što su “izvori” udaljeniji od SDP-a to takve priče dobivaju više na dimenzijama.
Kako na plan za osvajanje vlasti gledaju u samome SDP-u u dobroj mjeri pak ovisi o tome s kime razgovarate. U toj stranci i dalje postoje tri struje. Jednu čine ljudi odani Zoranu Milanoviću, koji uz njega vežu svoj status u stranci i političku karijeru. Druga je takozvana osovina riječkog SDP-a, ili bolje reći župana Zlatka Komadine i šefa zagrebačkog SDP-a Davora Bernardića, a treću čine ljudi vrlo nezadovoljni time kako Milanović vodi Vladu i stranku, ali smatraju da su Komadina i Bernardić bitno lošija i po stranku pogubnija opcija. Ta, treća struja često govori o potrebi redefiniranja stranačke politike, pisanja stranačkog programa koji bi razradio što je to socijaldemokracija danas. Ta struja tvrdi da SDP treba programska načela, smatraju da je stranka izgubila bitna politička i ideološka obilježja, te da bi se moralo na njima poraditi i ponuditi ih biračima na izborima.
S obzirom na ovakvu podijeljenost unutar samog SDP-a koja traje već dulje vrijeme, uspjeh plana Zorana Milanovića za dobivanje izbora vjerojatno će biti ključan i za sudbinu SDP-a. Dobije li novi mandat stranka će vjerojatno ostati homogena, no izgube li se izbori, SDP bi se mogao početi ozbiljno baviti samim sobom.
Zar postoji netko izvan SDP-a koga bi pogodilo nestajanje sa političke scene te stranke i tih ljudi? Ne mogu zamisliti život bez Milanovića, Jovanovića, Jakovine, Marasa, Bauka, Opačićke, Grčića, Ostojića te njihovih trabanata Pusićke, Jodipovića i ostalih parazita.