– Mi vam ta prepucavanja oko logora Jasenovac vidimo samo na televiziji. Kod nas nema takvih svađa, znamo što se tamo dogodilo, no imamo svoj svakodnevni život i probleme – kazuje nam Zdenka, mještanka Jasenovca, koji je u Drugom svjetskom ratu imao 367 poginulih boraca NOR-a i žrtava fašističkog terora.
A mjesto danas ima probleme kao i ostala slična mjesta u Hrvatskoj. Za Domovinskog rata bio je okupiran, puno je kuća uništeno, 1995. je oslobođen, idućih godina obnovljen, no danas ima upola manje stanovnika nego 1991. Neki misle i da se o stradanju Jasenovca u Domovinskom ratu premalo govori. Većina se bavi poljoprivredom ili živi od mirovine, no unatoč svemu, stanovnici nisu pesimistični.
– Mi smo ponosni na svoje mjesto. Kriza je svuda, dobro bi nam došlo više radnih mjesta da zadržimo mlade, no općenito imamo sve što treba – doktora, ambulantu, školu, trgovine – dodaje Zdenkina kolegica Ljubica.
Prepucavanja oko logora vidimo samo na televiziji, nema tu takvih svađa, kažu mještani
Nezaposlenih u Jasenovcu ima oko 200, od kojih 28 radi trenutačno na javnim radovima. Obrazovaniji mladi nakon školovanja ostaju u Zagrebu, a nešto je mlađih Jasenovčana posljednjih godina otišlo i u inozemstvo, najviše u Irsku. Nekoliko pilana radi, a ovih dana 15 ljudi počet će raditi u tvornici plastičnih brodica.
– Posla ima tko ga traži. Naći će se uvijek nešto u okolici. Imamo problem sa starenjem stanovništva jer se većina mladih koji su izbjegli do 1995. nije vratila, vratili su se uglavnom stariji Srbi – kazuje nam umirovljeni policajac Miroslav. S prijeratnih 30-ak posto, udio Srba na području općine pao je na oko sedam posto, a od 2000 stanovnika, samo ih je 300-tinjak mlađe od 19 godina.
Nacionalnih nesnošljivosti, unatoč zbivanjima u zadnja dva rata, nema, slažu se svi u mjestu. No smeta im što se spominju samo u kontekstu logora Jasenovac.
– Mi volimo naš spomenik cvijet, voljeli smo ga i prije 1991. i danas. Nećemo ga se odreći, no imali smo problema zbog logora. Mene su u JNA tretirali kao iz ustaškog sela iako mi je djed i sam skončao u Jasenovcu. Mnogi naši mještani ubijeni su za 2. svjetskog rata u tom logoru – govori umirovljenik Marko Glavinić te podsjeća da samo mjesto ništa nije imalo s logorom, da je o njegovu osnutku odlučeno u Zagrebu, a mještani i danas nose to breme kad kažu da su iz Jasenovca.
Općinom od 1999. upravlja Marija Mačković (HDZ), najdugovječnija načelnica u Hrvatskoj.
– Trudimo se koliko možemo. Sva naša naselja imaju vodu i redoviti dovoz otpada. Imamo Centar za pomoć i njegu koji pazi na starije mještane, vode ih liječniku, podižu lijekove, donose hranu. Financiramo rad čak 28 udruga civilnog društva – kaže Mačković.
>> Kraus: Karamarko nikad nije došao u Jasenovac, potpuno relativizira ono što se ovdje događalo
Tako je ljudi se brinu što će biti danas, sutra a ne što je bilo prije 75 godina. A zašto? Zato što od toga nemaju jedne lipe a teško se živi. Da faj nesretni rat nije započet kao i svaki hvala Bogu svega toga danas ne bi bilo. Ni Jasenovca ni Križnog puta ali eto neki baš hoće ratovati.