Koliko god u zadnje vrijeme postaje sve teže slušati riječ “otkaz”,
ipak, u cijelom procesu ohrabruje postupak tvrtki koje se brinu za
svoje zaposlenike u otkaznom roku. Na domaćem tržištu, gdje su
zaposlenici godinama bili vezani za jedno radno mjesto, te im mogućnost
otkaza stvara isključivu sliku o trajnoj nezaposlenosti, potrebno je
dugo raditi s tim ljudima kako bi im se promijenila percepcija o
radnome mjestu.
Naravno da veliku ulogu u tom savjetodavnom procesu ima HR. No, tvrde i
sudionici ovotjednog okruglog stola, potrebna je i bolja suradnja
sindikata i uprave. Jer koliko god se njihovi ciljevi razlikovali, u
ovom bi procesu vrijednost i budućnost njihova donedavnog zaposlenika
morala biti važna. Naravno da je upitno može li netko sada uspostaviti
dobar odnos ako ga nije imao i prije, ali možda upravo ova situacija
potakne menadžere na to da vode brigu o svojim ljudima.
Možda je dovoljno pogledati i svjetska iskustva. Tvrtke kojima ljudi
nisu bili trošak, nisu prijetile otkazima i ulagale su u svoje
zaposlenike, danas, u krizi, ne trebaju pomoć, dok one druge, čiji su
zaposlenici bili pod stalnim pritiskom, osjećaju gubitke.
U krizi, uspješnima se pokazuju tvrtke kojima radnik nije bio trošak