Dr. Saša Pekeč profesor je na The Fuqua School of Business, poslovnoj školi američkog Sveučilišta Duke. Riječ je o jednoj od najuglednijih poslovnih škola čiji su executive MBA programi među pet najboljih na svijetu, a prema ljestvici The Financial Timesa na prvome su mjestu svjetskih poslovnih škola u području specijaliziranih programa managerskog obrazovanja. Upravo o stanju u hrvatskim telekomunikacijama i skoroj privatizaciji razgovarali smo s dr. Pekečem.
VL: Pitanje telekomunikacijske
infrastrukture goruće je pitanje kada je riječ o hrvatskim
telekomunikacijama i liberalizaciji tržišta. Tko bi i zašto trebao
njome vladati?
PEKEČ: Nije bitno tko je vlasnik cjelokupne telekomunikacijske
infrastrukture ako je moguće postići i osigurati ravnopravnu tržišnu
utakmicu u telekomunikacijama. Naime, funkcioniranje zdravog tržišta
preduvjet je kvalitetnih i pristupačnih telekomunikacija, a mislim da
ne treba naglašavati stratešku važnost telekomunikacija za razvitak
modernog društva i modernog globalno konkurentnog gospodarstva. No, s
obzirom na to da je fiksna telekomunikacijska infrastruktura prirodni
monopol, ekonomska znanost upozorava nas da se zdravi tržišni odnosi
neće uspostaviti sami od sebe. Prijeko potrebna je djelotvorna i
učinkovita regulacija koja će omogućiti ravnopravan pristup
infrastrukturi.
Nužno je uskladiti ciljeve vlasnika infrastrukture s javnim interesom.
Zato ne treba zazirati ni od mogućnosti javnog vlasništva ili
kontrolnog paketa javnog vlasništva nad infrastrukturom. U svakom
slučaju, ponašanje vlasnika infrastrukture mora se regulirati:
regulator uz mehanizme pravne države mora definirati raspon realnih
cijena korištenja kao i obvezati vlasnika na nediskriminacijsko
ustupanje infrastrukture i na taj način osigurati ravnopravnu tržišnu
utakmicu.
VL: Vlada je najavila treći krug
privatizacije T-HT-a. Koliku ulogu u tome ima neriješeno pitanje
distribucijsko-telekomunikacijske kanalizacije?
PEKEČ: Očito je da vrijednost Hrvatskog telekoma ovisi i o tome što ta
kompanija ima u vlasništvu. No, prijepor oko DTK otvara i puno važnije
pitanje nereda na telekomunikacijskom tržištu uzrokovanog nizom
kardinlnih pogrešaka u dosadašnjem procesu privatizacije HT-a koje su
rezultirale gubitkom suvereniteta nad cjelokupnom telekomunikacijskom
infrastrukturom.
Važno je da se nastavak privatizacije HT-a iskoristi i za rješavanje
pitanja korištenja i upravljanja telekomunikacijskom infrastrukturom.
Vlada nije običan manjinski dioničar jer se mora brinuti i o dugoročnim
posljedicama privatizacije HT-a na telekomunikacije i gospodarsko
okruženje. Stoga se rezultat privatizacije ne može mjeriti samo
postignutom cijenom, već i cjelokupnim dugoročnim učinkom na
gospodarstvo. Stoga valja razmisliti o tome kako postići i dugoročno
optimalne rezultate. Uostalom, čak i kada bismo naivno zanemarili
stratešku važnost ove privatizacije, treba imati na umu da se kompanije
ne privatiziraju niti se izlažu na burzu bez dubinskog snimanja stanja
i možebitna restrukturiranja radi postizanja najboljeg mogućeg
rezultata.
Nadajmo se da će ova vlada, za razliku od prethodne dvije, pokazati
minimum znanja i razumijevanja o poslu u koji se upušta te da će
uspješno artikulirati i zaštititi javni interes i vratiti suverenitet
nad telekomunikacijskom infrastrukturom.
VL: Kako ocjenjujete razloge prodaje
T-HT-a koje Vlada obrazlaže punjenjem proračuna za isplatu duga
umirovljenicima?
PEKEČ: Mislim da bi takvo obrazloženje bilo skandalozno. Kompanije se
privatiziraju da bi poslovale učinkovitije, a u slučaju ciljeva i
odabira modela privatizacije T-HT-a riječ je i o izravnim posljedicama
za strateški važan telekomunikacijski sektor.
Samim vezanjem prodaje T-HT-a za ekonomski nevezanu temu duga
umirovljenicima otežava poziciju Vlade u procesu privatizacije. Ako
potencijalnim kupcima dajete do znanja da nešto prodajete samo zato što
vam hitno treba novac, nemojte se nadati da takva slabost neće biti
iskorištena ili kroz ponuđenu cijenu ili kroz strukturu možda
nepovoljnog ugovora. Želim vjerovati da to nije pravi razlog
privatizacije. Uostalom, ako je suditi prema određivanju cijene u IPO
Ine, Vladi očito neposredni privatizacijski prihod nije primarni cilj:
ako vam stvarno treba novac i imate potražnju koja višestruko nadmašuje
ponudu čak i po možebitnoj cijeni od 1900 kuna i ako tržište poslije
pokaže da je potražnja tolika da je realna cijena najvjerojatnije
osjetno iznad 2000 kuna, zar ćete ostaviti stotine milijuna ili
milijardi na stolu i prodati dionicu Ine po 1690 kuna?
VL: Što bi infrastruktura u vlasništvu
države omogućila gospodarstvu, a što ostane li u rukama monopolista?
PEKEČ: Kontrola nad telekomunikacijskom infrastrukturom ključno je
pitanje za razvitak telekomunikacija, a samim time i modernog
gospodarstva. S obzirom na to da se pokazalo da zasad kod nas
djelotvorna regulacija privatnog monopolista nije moguća, izdvajanje
infrastrukture preduvjet je ozdravljenja telekomunikacija.
U slučaju T-HT-a i telekomunikacija u Hrvatskoj, jedno od mogućih
simultanih rješenja u privatizaciji kao i korištenju telekomunikacijske
infrastrukture jest restrukturiranje T-HT-a radi izdvajanja
infrastrukture koja je danas u vlasništvu T-HT-a u zasebnu kompaniju u
većinskom javnom vlasništvu.
VL: Treba li država uopće imati udio
vlasništva u telekomima?
PEKEČ: Za razliku od pitanja vlasništva nad infrastrukturom u situaciji
kakva jest, držim da država nema što tražiti u tržišnom natjecanju
mobilnih operatera ili operatera u fiksnoj mreži, tj. svoje udjele u
tim dijelovima T-HT-a trebala bi u cijelosti prodati ili ih dijelom
zamijeniti za većinski udio u vlasništvu nad infrastrukturom. I za
takvo rješenje potrebno je prvo restrukturirati T-HT.
VL: Svojedobno ste predlagali
vertikalnu podjelu T-HT-a. Što to znači, je li to još moguće i što bi
time dobili korisnici i država?
PEKEČ: Taj prijedlog upravo je na tragu uspostavljanja zdravog
telekomunikacijskog tržišta. U nekim idealnim uvjetima bilo bi
najelegantnije uspostaviti red kroz djelotvornu regulaciju, no s
obzirom na nemoć regulatora kao i na općenitu kvalitetu funkcioniranja
institucija koja bi sigurno mogla biti puno bolja, realno rješenje koje
se nameće ipak je u vlasničkoj kontroli nad infrastrukturom. Vertikalno
razdvajanje T-HT-a prije svega znači izdvajanje infrastrukture, što bi
se u praksi moglo postići razdvajanjem T-HT-a na tri kompanije:
kompaniju koja je vlasnik i upravlja infrastrukturom, mobilnog
operatera te kompaniju koja pruža telekomunikacijske usluge u fiksnoj
mreži (poput fiksne telefonije, širokopojasnog pristupa internetu,
digitalne TV, itd.). Vertikalno razdvajanje izoliralo bi prirodni
monopol u infrastrukturi te bi kompanija sljednik infrastrukturu davala
na korištenje najboljim ponuđačima. Na taj način država bi omogućila
ravnopravnu tržišnu utakmicu, najefikasnije i najkvalitetnije kompanije
izašle bi kao pobjednici u toj utakmici, a to u konačnici znači
kvalitetniju i pristupačniju ponudu korisnicima.
VL: Što bi time dobio T-HT?
PEKEČ: Neupitno je da je ishodište profitabilnosti T-HT-a u
iskorištavanju monopolističkog položaja. No, takva situacija na
telekomunikacijskom tržištu dugoročno nije održiva jer su štete za
cjelokupno gospodarsko okruženje mnogo veće od T-HT-ovih profita.
Drugim riječima, širi ekonomski odnosi upozoravaju na to da su monopol
i nered na telekomunikacijskom tržištu na izdisaju. Stoga je T-HT-u u
interesu prilagoditi se istinskom tržišnom poslovanju i postati
dugoročno kvalitetna kompanija, a ne poslovanje temeljiti na izvlačenju
monopolističkih renti. Vertikalno razdvajanje T-HT-a potaknulo bi takve
pozitivne promjene te bi u takvu scenariju pobjednik bio i T-HT jer bi
se kompanija restrukturirala i preusmjerila na dugoročno održivu
profitabilnost zasnovanu na učinkovitom i kvalitetnom poslovanju.
VL: Može li se objektivno procijeniti
vrijednost T-HT-a, odnosno bez vlasništva nad infrastrukturom?
PEKEČ: Procjena vrijednosti tako kompleksne i za naše gospodarstvo
značajne kompanije kao što je T-HT zahtjevan je posao. Normalno,
objektivnu vrijednost odredit će tržište. No, vrlo je važno razumjeti
da je procjena vrijednosti T-HT-a samo jedan od manje važnih elemenata
pri određivanju strategije privatizacije T-HT-a. Puno je važnije
procijeniti kakav će dugoročan efekt na telekomunikacije, ali i
gospodarstvo, imati predloženi modeli privatizacije.
