Zadovoljan rabljenim automobilom koji je kupio, zagrebački je vozač na šalteru stanice za tehnički pregled doživio neugodno iznenađenje. Utvrđeno je, naime, da je kupio ukradeni automobil, pa je na kraju ostao bez njega. Zaista, gdje završavaju ukradeni automobili i kakve su šanse da, poput ovog vozača, u oglasniku naletite baš na takav primjerak? Sudeći po podacima carVerticala, nisu velike, jer ukradeni automobili većinom se rastavljaju i u dijelovima prodaju na crnom tržištu. Tek ih manji broj pred potencijalnog kupca 'stane' u potpunom izdanju.
- Od gotovo stotinu tisuća automobila koje je carVertical provjerio u Hrvatskoj tijekom 2024. godine, otkrili smo 48 koji su ukradeni ili ih policija traži. I unatoč činjenici da je to samo mali udio od postotka svih provjera, moramo naglasiti da inače ukradeni automobili ne završavaju na tržištu rabljenih automobila. Njima se VIN-ovi ili ponovno zavaruju ili krivotvore, ili se, najvjerojatnije, ti auti rastavljaju i prodaju u dijelovima na crnom tržištu. No, njih 48 ipak je nekako našlo put do carVerticala. 27,1% automobila s evidencijom koja ih identificira kao ukradene u Hrvatsku je došlo iz Italije. Iz Poljske ih je bilo 22,9%, iz Švedske 14,6%, Slovenije 12,5%, iz Kanade i Španjolske po 4,2% - kaže Matas Buzelis, stručnjak za automobile u carVerticalu. Među tim ukradenim autima najviše je bilo Audija (14), zatim BMW-a (6) i Mercedes-Benza (5). Godišta vozila kreću se od 1998. do 2023., što znači da su zastupljeni i stariji i noviji automobili. Ipak, 2018. je bila najčešća modelska godina među prijavljenim ukradenim vozilima. Na meti su bili i luksuzni modeli, uključujući Porsche Cayenne E-Hybrid, Porsche 911 Turbo, Land Rover Range Rover pa čak i Ferrari 488 GTB. - Iako je veličina uzorka relativno mala i ne sugerira definitivno da se jedan automobil krade češće od drugog, on naglašava jasnu poantu: nijedno vozilo nije potpuno sigurno od krađe, bez obzira na marku, model ili tržišni segment – upozorava M. Buzelis.
Pojašnjava da je veliki problem u mnogim europskim zemljama u kojima su ljudi navikli kupovati uvozne automobile što pojedini prodavači uvezu automobil, ali kada ga preprodaju traže od kupca da se pretvara da je auto dobio izravno od stranog prodavatelja. Pokušavaju se eliminirati iz transakcije, što je u Europi apsolutno protuzakonito. Više zemalja ima alate i znanje za kontrolu ove vrste kriminala, ali prevaranti izmišljaju nove prakse. Ako kupuje automobil od prodavatelja koji nije vlasnik auta, kupac bi trebao biti krajnje kritičan i pitati se zašto se podaci o vlasniku automobila i prodavatelju ne podudaraju. Naravno, ovo bi se prvenstveno trebalo odnositi na privatne prodavače, jer trgovci mogu uz proviziju prodavati vozila, dakle mogu prodavati automobile koje ne posjeduju. Međutim, trgovci su profesionalci i snose odgovornost za prodaju automobila bez skrivenih oštećenja ili neovlaštenih podataka. S druge strane, privatni prodavači-prevaranti čija se imena ne podudaraju s imenima napisanima na dokumentima obično objašnjavaju da samo preprodaju automobil koji su upravo uvezli. A da bi cijena bila niža (kako ne bi morali plaćati porez na dobit), traže od kupaca da se pretvaraju da kupuju auto izravno od nekoga (pravog prethodnog vlasnika). "Kupci nikada ne bi trebali potpisivati takve ugovore i uvijek bi trebali kupovati vozila od uglednih tvrtki ili pojedinaca koji imaju dobru reputaciju i sve odgovarajuće dokumente. Štoviše, kupci bi trebali provjeriti povijest, obaviti odgovarajuću probnu vožnju i obaviti fizički pregled automobila u ovlaštenom servisu. Uobičajeno, službene servisne mreže ne mogu si priuštiti ignoriranje bilo kakvih nedostataka i imaju sve alate i znanje da temeljito provjere automobil", napominje M. Buzelis.
