Kina se godinama predstavljala kao svjetski prvak u električnim vozilima, industriji koja simbolizira tehnološki napredak i gospodarsku ambiciju. No iza impresivnih brojki krije se duboki strukturalni problem koji je postao toliko ozbiljan da ga više ne skrivaju čak ni državni mediji, navodi se u analizi The Atlantica.
Naime, u Kini se danas može kupiti „rabljeni“ električni automobil koji – nikada nije korišten. Proizvođači, pod snažnim pritiskom da ispune nerealne prodajne kvote, masovno prodaju vozila trgovcima, koji ih zatim registriraju kao prodana iako nijedan stvarni kupac nije ušao u salon. Kako bi smanjili gubitke, trgovci ta vozila potom preprodaju kao „rabljena“, nerijetko po znatno nižoj cijeni.
Praksa je toliko raširena da je i Komunistička partija morala reagirati. Središnji partijski list People’s Daily upozorio je da takvo umjetno napuhavanje prodaje „remeti normalan tržišni poredak“ i da industrija pati od „kulta brojki“ koji više služi političkim ciljevima nego stvarnoj potražnji.
Kineska industrija električnih vozila nastala je uz ogromnu državnu pomoć. Od 2009. do 2023. vlada je u sektor ubrizgala više od 230 milijardi dolara kroz subvencije, porezne olakšice i poticaje lokalnim vlastima. Cilj je bio jasan: preskočiti Zapad i izgraditi globalno dominantnu automobilsku industriju.
Strategija je djelomično uspjela – Kina danas proizvodi najviše električnih vozila na svijetu. No subvencije su potaknule i prevelika ulaganja te stvorile tržište s previše proizvođača. Danas u Kini električna vozila proizvodi čak 46 domaćih i stranih kompanija – broj koji ne može dugo biti održiv ni u drugoj najvećoj ekonomiji svijeta. „Tržište je u involuciji – urušava se samo u sebe“, upozoravaju analitičari koji zbog cenzure u Kini moraju koristiti blaže izraze kako bi opisali realno stanje.
Kako bi privukli kupce, proizvođači ulaze u ekstremne cjenovne ratove. Električni automobili u Kini danas su često jeftiniji od ekvivalentnih modela s motorom na benzin, što dodatno smanjuje ionako tanke profitne marže. Mnogi proizvođači već godinama posluju s gubicima. Primjerice, Nio – nekoć zvijezda kineskog tehnološkog sektora – ostvario je gubitak od 1,6 milijardi dolara samo u prvoj polovici ove godine, unatoč tome što ga je 2020. od propasti spasila gradska vlada Hefei. Lokalne vlasti često spašavaju posrnule tvrtke kako bi zaštitile radna mjesta i lokalnu ekonomiju, čak i kad je poslovni model dugoročno neodrživ. To samo produbljuje problem viška proizvodnje i ovisnosti o subvencijama.
Umjesto da dopusti tržištu da prirodno „odradi svoje“ – i eliminira najneodrživije kompanije – Peking pokušava ugušiti ono što naziva „neurednom konkurencijom“. To uključuje i rastuće nezadovoljstvo zbog drastičnog snižavanja cijena te prodaje novih vozila kao „rabljenih“ kako bi se umjetno popunile statistike. No Kina se boji provesti dublje ekonomske reforme koje bi mogle ugroziti radna mjesta i industrijske kapacitete. Električna vozila ključni su element državne strategije za povećanje globalnog utjecaja, pa vlasti radije prihvaćaju velike gubitke nego da dopuste smanjenje proizvodnje.
Istovremeno, kineski proizvođači suočavaju se s oštrom reakcijom Zapada. SAD je uveo 100-postotne carine na kineska električna vozila, čime im je praktički zatvorio tržište. Europska unija, Kanada, Meksiko i Turska također su podigli carine, upozoravajući na „predatorske prakse“ i nepravednu prednost koju kineske tvrtke imaju zahvaljujući državnim subvencijama.
Ako Kina izgubi pristup ključnim globalnim tržištima, njezini će proizvođači sve više ovisiti o državnoj pomoći – a analitičari upozoravaju da ni kineski proračun nema neograničene resurse. Kineska vlada troši oko 3% državnog proračuna samo na poticanje prodaje automobila. To dugoročno nije održivo, posebno kad država istovremeno mora ulagati u ključne sektore poput proizvodnje čipova i umjetne inteligencije.
Upozorenja se množe: industrija je prevelika, preskupa i previše ovisna o državnoj pomoći. Ako sustav subvencija oslabi, mnogi bi proizvođači mogli propasti. Iako niže cijene električnih automobila mogu kratkoročno koristiti potrošačima diljem svijeta, dugoročne posljedice su neizvjesne. Ako Kina poremeti tržište do te mjere da strani proizvođači više ne mogu ostvariti profit, globalna autoindustrija mogla bi postati ovisna o jednom izvoru – čije poslovanje ni samo nije stabilno. Kina može nadvladati konkurenciju, ali cijena bi mogla biti vlastiti gospodarski slom.
Otvori KEKS Pay
komunistički ekonomski sustav još jednom doživljava slom, već tolko puta viđeno ali neki i dalje plaču za yugom, sssr, Kuba, Kambodža, Bugarska, Rumunjska, DDR itd......