Zimska jutra za većinu vozača počinju istim ritualom: ulazak u zaleđeni automobil, paljenje motora i instinktivno pojačavanje grijanja na najvišu temperaturu i najjaču snagu puhanja. Iako se ovaj potez čini logičnim u borbi protiv niskih temperatura, on je zapravo jedna od najvećih zabluda koja ne samo da ne ubrzava zagrijavanje kabine, već i nepotrebno povećava potrošnju goriva. Većina vozača vjeruje da grijanje funkcionira poput klima uređaja i da izravno troši gorivo, no istina je znatno složenija. Pravilnim razumijevanjem rada sustava grijanja i primjenom nekoliko jednostavnih trikova, možete osigurati toplu i ugodnu vožnju bez nepotrebnog odlaska na benzinsku postaju.
Za razliku od klima uređaja koji za svoj rad koristi kompresor pokretan snagom motora i time osjetno povećava potrošnju, sustav grijanja kod automobila s motorima na unutarnje izgaranje funkcionira na mnogo efikasnijem principu. On zapravo koristi "otpadnu" toplinu koja nastaje kao nusprodukt rada motora. Vruća rashladna tekućina (antifriz), koja cirkulira kako bi hladila motor, prolazi kroz mali izmjenjivač topline, poznat kao grijač kabine, smješten iza armaturne ploče. Ventilator zatim upuhuje zrak preko tog vrućeg grijača i distribuira toplinu u unutrašnjost vozila. Dakle, samo grijanje je u suštini besplatno. Jedini stvarni potrošač energije u tom procesu je ventilator, koji koristi električnu energiju i time stvara zanemarivo malo opterećenje na alternator motora. Pravi problem i uzrok povećane potrošnje zimi nije samo grijanje, već način na koji upravljamo vozilom i sustavom tijekom ključne faze zagrijavanja motora.
Najštetnija i najskuplja navika koju vozači prakticiraju jest zagrijavanje automobila u mjestu. Uvriježeno je mišljenje da je motoru potrebno nekoliko minuta rada u leru kako bi postigao radnu temperaturu, no to je ostatak prošlosti koji ne vrijedi za moderna vozila. Radom u mjestu motor se zagrijava izuzetno sporo, trošeći pritom gorivo uzalud, u prosjeku između pola litre i jedne litre po satu. Još gore, takav rad šteti motoru jer hladno i gusto ulje ne podmazuje optimalno sve pokretne dijelove. Suvremeni motori dizajnirani su tako da su spremni za laganu vožnju već tridesetak sekundi nakon paljenja. Upravo vožnja pod blagim opterećenjem omogućuje motoru da se zagrije neusporedivo brže i efikasnije, čime se skraćuje period rada s bogatom smjesom goriva koja je karakteristična za hladan start.
Ključ uštede leži u takozvanom "pravilu prvih pet minuta". Odmah nakon što upalite automobil, krenite s vožnjom, ali grijanje ostavite isključeno prvih nekoliko minuta, odnosno dok se kazaljka temperature motora ne pomakne s početne pozicije. Ako ventilator upalite odmah, on će u kabinu upuhivati samo ledeni zrak, što je neugodno, ali i kontraproduktivno. Ono što je još važnije, oduzimat će dragocjenu toplinu rashladnoj tekućini i tako usporiti proces postizanja optimalne radne temperature motora. Dokle god je motor hladan, on radi u neefikasnom režimu i troši osjetno više goriva. Strpljenjem od samo nekoliko minuta dopuštate motoru da se brže zagrije, nakon čega će sustav grijanja moći isporučiti ugodnu toplinu gotovo trenutno i uz minimalan utjecaj na ukupnu efikasnost.
Jedna od najkorisnijih, ali često pogrešno shvaćenih funkcija jest gumb za recirkulaciju zraka, označen ikonom automobila sa zakrivljenom strelicom. Njegova pametna upotreba može drastično ubrzati zagrijavanje kabine. Kada ga aktivirate, sustav prestaje uvlačiti hladan vanjski zrak i umjesto toga ponovno koristi i dogrijava zrak koji se već nalazi u unutrašnjosti vozila. Budući da je puno lakše podići temperaturu zraka koji je već djelomično zagrijan, kabina će postići željenu temperaturu znatno brže. Stoga je idealna strategija uključiti recirkulaciju čim iz ventilacije počne izlaziti mlaki zrak, i koristiti je tijekom prvih pet do deset minuta vožnje kako bi se proces zagrijavanja maksimalno ubrzao.
Međutim, produljena upotreba recirkulacije zimi nosi značajne rizike. Glavni problem je nakupljanje vlage unutar zatvorenog prostora. Ljudski dah, mokra obuća i odjeća brzo zasićuju zrak vlagom koja, u dodiru s hladnim staklima, trenutačno kondenzira i uzrokuje opasno magljenje. To drastično smanjuje vidljivost i ugrožava sigurnost. Osim toga, u zatvorenom krugu bez dotoka svježeg zraka raste koncentracija ugljičnog dioksida, što može uzrokovati pospanost i smanjenu koncentraciju kod vozača. Zbog toga je ključno isključiti recirkulaciju nakon početnog brzog zagrijavanja i prebaciti sustav na dovod svježeg vanjskog zraka. Time ćete osigurati bistra stakla i sigurnu vožnju.
Nakon što se kabina zagrije, važno je održavati optimalnu temperaturu. Mnogi vozači griješe postavljajući termostat na najvišu vrijednost, misleći da će tako dobiti više topline. No, termostat funkcionira tako da održava zadanu temperaturu, pa će sustav samo duže i jače puhati kako bi postigao ekstremno visoku temperaturu. Stručnjaci preporučuju postavljanje temperature na ugodnih dvadeset do dvadeset dva Celzijeva stupnja. Ta je temperatura dovoljna za udobnost, a istovremeno sprječava pojavu pospanosti koju može izazvati prevruć zrak. Također, budući da se topli zrak prirodno diže, najefikasnije je usmjeriti puhanje prema području nogu i vjetrobranskom staklu. Tako će se toplina ravnomjerno rasporediti po cijeloj kabini.
Za dodatnu uštedu, iskoristite moderne tehnologije koje su postale standard u mnogim vozilima. Ako vozite sami, daleko je energetski učinkovitije koristiti grijače sjedala i volana umjesto zagrijavanja cijele prostrane kabine na visoku temperaturu. Ovi sustavi troše znatno manje električne energije od ventilatora koji radi na najjačoj brzini. Također, ne zaboravite na druge električne potrošače poput grijača stražnjeg stakla i retrovizora. Koristite ih samo dok ne obave svoju funkciju i zatim ih isključite. Na kraju, ne zaboravite na ključan, a često zanemaren faktor, a to je tlak u gumama. Niske temperature uzrokuju pad tlaka, a vožnja s nedovoljno napuhanim gumama povećava otpor kotrljanja i troši više goriva od bilo kojeg sustava grijanja.
Otvori KEKS Pay
