Zbog nezakonite odluke iz doba vladavine Milana Bandića Grad Zagreb morat će isplatiti 35.981,56 eura sa zakonskim zateznim kamatama i 5469 eura troškova postupka "Anić holdingu plus", presudila je mr.sc. Ana Nagy u zagrebačkom Trgovačkom sudu. Grad i tvrtka 2013. sklopili su ugovor za reklamni pano 12x5 metara u Škorpikovoj ulici za koji je temeljem članka 39. Odluke o komunalnom redu iz 2008. godine Anić holding plus morao mjesečno Gradu plaćati 1728 kuna. Iako se pano nalazi na zemljištu privatne osobe. Zato je u srpnju 2023. podnesena tužba u kojoj ističu da Grad Zagreb nije ovlašten naplaćivati naknadu za postavljanje reklama na privatno zemljište jer to nije u djelokrugu komunalnog reda, niti takva ovlast proizlazi iz nekog zakona. Ugovor koji se temelji na nezakonitoj, a i neustavnoj odredbi koja ograničava poduzetničku slobodu, je ništetan, tumačenje je tužitelja pa stoga traže povrat svih isplata Gradu Zagrebu. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda iz siječnja 2020. zastara za potraživanja temeljem ništetnog ugovora teče od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost
Grad Zagreb u odgovoru ističe da ustavnost i zakonitost sporne odredbe iz gradske odluke nikad nije ispitivana, a ugovor je tužitelj sklopio svojevoljno i time prihvatio obvezu plaćanja naknade sve dok je reklama na zemljištu. Tužitelj je u svakom trenutku mogao raskinuti ugovor ako je smatrao da ograničava njegova prava. Osim toga, Visoki upravni sud je u lipnju 2014. obustavio postupak ocjene zakonitosti spornog članka 39. Odluke o komunalnom redu jer je prestala važiti stupanjem na snagu nove Odluke.
Ali, nasuprot tuženiku, sutkinja tvrdi da Trgovački sud ima ovlaštenje (i dužnost) preispitati zakonitost općeg akta u situaciji kad navedeni opći akt više nije na snazi pa se ne može preispitivati pred Visokim upravnim sudom. Sporna odredba i dalje proizvodi pravne učinke među parničnim strankama, odnosno utječe na valjanost pravnog posla koji je temeljem te odredbe sklopljen. Sutkinja se o pozvala i na stajališta u revizijskim odlukama Vrhovnog suda, kao i Ustavnog suda, a na koje se u rujnu 2024. pozvao i Visoki trgovački sud. Još je dodala kako bi svako suprotno tumačenje dovelo bi do nerazmjernog ograničenja prava na pristup sudu. Stoga se sutkinja upustila u ocjenu zakonitosti Odluke o komunalnom redu odnosno ovlasti Grada Zagreba da naplaćuje naknadu za reklame na površinama koje nisu javne, već u privatnom vlasništvu. Korisnik u pravilu plaća naknadu vlasniku nekretnine, a ovaj komunalnu naknadu tuženiku. Kako sporna ovlast nema utemeljenja niti na jednoj zakonskoj odredbi, sutkinja je konstatirala da je sporni članak 39. Zakona o komunalnom redu u suprotnosti sa zakonom. Posljedica toga je da je ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklame ništetan, a u tom slučaju svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj što je primila na temelju takvog ugovora. Kako je ugovor ništetan po pravilima o stjecanju bez osnove, tužitelj je u ovom slučaju ovlašten tražiti vraćanje svega što je dao, presudila je sutkinja Nagy, a na što se Grad Zagreb može žaliti.