Nekoć su se ljudi hvatali za gumb kad bi ih ugledali jer to bi značilo da će im se u životu dogoditi nešto lijepo. Danas na “ljude u crnom” građani reagiraju drukčije, pa dok im se većina još uvijek veseli i maše im s balkona, drugi, prepričava dimnjačar Filip Rak, bježe iza zavjesa i prave se da nisu kući. Srećom, vlasnik kuće u Hrašću Turopoljskom do koje smo zajedno došli našeg dimnjačara dočekao je uz topao stisak ruke i veliki osmijeh.
Pregled jednom godišnje
– Jako su brzi i točni, našu peć već godinama fantastično održavaju. Ja sam zadovoljan njihovom uslugom i kod mene su oni uvijek dobro došli – kazao nam je Mirko Bakran. Dimnjačari su, objašnjava nam Rak, po zakonu dužni obići i očistiti sve dimnjake i provjeriti plinske bojlere na terenu, a vlasnici ih, pak, moraju pustiti u kuću. U Zagrebu je između 30 i 50 tvrtki koncesionara, a u tvrtki njegova poslodavca zaposleno ih je oko 16 u tri ekipe. Rak i njegovi kolege obilaze polovicu Velike Gorice i dio Novog Zagreba, i premda rade cijele godine, najviše posla imaju upravo na jesen, kad se obavljaju kontrole ispravnosti dimovoda i čiste dimnjaci.
– Postoji gradska odluka koja propisuje koliko se puta mora prekontrolirati svaki tip bojlera ili peći. Svako kućanstvo koje ima ložište mora posjetiti dimnjačar. Minimum je jednom godišnje – pojašnjava nam Rak. A osim zbog godišnjeg pregleda, dimnjačari izlaze i na intervencije. Dođe li do požara, moraju provjeriti je li dimnjak još uvijek ispravan, a nerijetko iz njega moraju vaditi ptice i druge nesretne životinje koje ondje zaglave.
– Osim raznoraznih pernatih i krznatih životinja, bilo je tu svega. Šteka cigareta koju su klinci skrivali od roditelja, lutke i barbike, čak i plastični pištolj, pa nam je vlasnik kuće rekao da je to igračka koju je izgubio još kao dijete kad ga je u igri bacio u zrak – kroz smijeh će naš sugovornik. Posla, ukratko, uvijek ima, a u posljednjih godinu i pol, odnosno od potresa koji je pogodio glavni grad, još je više. U svakom kućanstvu koje posjeti mora provjeriti jesu li dimnjak i dimovodi još uvijek u ispravnom stanju, a postoji li kakvo oštećenje, vlasnika mora pismeno obavijestiti i uputiti ga na nužnu sanaciju. To je jedan od razloga zašto su dimnjačari u posljednje vrijeme nepoželjni gosti, jer takvi posjeti ponekad završe tako da vlasnik ostane bez plina.
– Mi, nažalost, nismo za to direktno odgovorni. Napišemo da postoji nekakav problem ili opasnost, a ako osoba to ne sanira u zadanom roku, Gradska plinara mora djelovati po službenoj dužnosti – pojašnjava nam. Čak i onima koji im se inače vesele pogled se često smrkne kad shvate da trebaju “iskeširati” 150 kuna, koliko otprilike košta posjet dimnjačara, a zahvaljujućim neodgovornim vlasnicima koji ne zatvaraju svoje ljubimce, ponekad moraju bježati od agresivnih pasa.
– Ne penjemo se više toliko ni na krovove, jer su skliski i nesigurni. Dogodi li nam se što na poslu, osiguravajuća kuća neće nas isplatiti ako smo bili na krovu koji nije siguran – priznaje Rak.
No većina obilazaka, poput ovog na kojem smo bili i mi, prođe rutinski. Dimnjačar očisti dimnjak, a zatim pregleda bojler i obavi ekotest, odnosno provjeru razine ugljičnog monoksida u kotlu. Bude li to potrebno, udijelit će i koji koristan savjet.
Dobar i stabilan posao
– Na primjer, kažemo im da uvijek puste dimnjačara u kuću i upozorimo ih da uvijek moraju imati nekakav dotok svježeg zraka jer tako smanjuju mogućnost od trovanja ugljičnim monoksidom. Malo tko zna da devet od deset trovanja u Hrvatskoj uzrokuje kuhinjska napa, i to upravo zato što ljudi drže svoje PVC prozore uvijek zatvorene, pa nema svježeg zraka. Također je korisno često provjetravati prostorije – kaže te dodaje da opasnost trovanja ugljičnim monoksidom raste u kućanstvima koja imaju peći na drva ili se griju na plin.
Dobar je ovo i stabilan posao, kaže Rak, i sasvim pristojno plaćen, stoga ga žalosti što je interes za bavljenje njime s godinama toliko opao. Za ovu profesiju trenutačno se školuje svega petero ljudi u čitavoj Hrvatskoj, a hoće li za njih biti posla u budućnosti, ovisi o tome ide li Europa u smjeru grijanja na struju ili plin.
– Budu li ljudi masovno prelazili na struju, više nećemo trebati mladih novaka. Plin se više neće poticati, a mi ćemo ostati bez posla – kaže Rak.
Od plinskih bojlera nema čađi.