Prvi Afroamerikanac na ministarskom položaju u povijesti SAD-a, Ronald Brown, tog je travnja bio u misiji poticanja demokracije i trgovine u jugoistočnoj Europi. Nakon posjeta bazi SFOR-a u Tuzli trebao se u Dubrovniku sastati s hrvatskim dužnosnicima. No tog je proljetnog dana vrijeme bilo iznimno loše, pa su zbog jake bure i obilne kiše svi komercijalni avionski letovi bili otkazani. Unatoč svemu tome američki Boeing CT-43, odnosno modificirani Boeing 737-200, preuređen za vojne svrhe, ipak je poletio i krenuo prema Dubrovniku. Osim ministra Browna, u avionu su bile još 34 osobe. Upozorenje da zbog loših vremenskih uvjeta preusmjere let te da umjesto na dubrovački aerodrom, slete na splitski, piloti tog kobnog dana, navodno, nisu dobili. Budući da su zbog promjene rute već kasnili na odredište, pilot Ashley Davis odlučio je da će, unatoč kiši, buri i magli, ipak sletjeti na aerodrom u Čilipima.
No, nešto prije tri sata poslijepodne, kada je avion s američkom delegacijom već bio nadomak cilju, veza između kokpita zrakoplova i kontrolora leta na dubrovačkom aerodromu iznenada je prekinuta. Bio je to okidač koji je odmah pokrenuo opsežnu potragu - stotinjak hrvatskih policajaca i vojnika pretraživalo je teren. Nakon četiri sata traganja ostaci američkog Boeinga bili su pronađeni. Utvrđeno je da je kobnog dana, u 14:57 po lokalnom vremenu, zrakoplov udario u brdo Sveti Ivan u Konavlima, oko 3 km sjeverno od zračne luke Čilipi, te se nakon toga srušio. U nesreći je poginulo 35 osoba, među kojima i dvojica hrvatskih državljana. Uz ministra Ronalda Browna, život su izgubili svi članovi delegacije Ministarstva trgovine SAD-a, direktori vodećih američkih korporacija te glavni urednik The New York Timesova ureda u Frankfurtu, Nathaniel C. Nash.
Ipak u repu zrakoplova, koji je jedini ostao čitav, spasioci su tog tragičnog dana pronašli ''kap života'' – stjuardesu Shelley Kelley koja je preživjela pad aviona. Ta mlada djevojka bila je jedina osoba koja je mogla ispričati što se, pred samo slijetanje, događalo u zrakoplovu, no nedugo nakon što su ju izvukli iz olupine aviona, Shelley je preminula na rukama liječnika. Time su sva pitanja o posljednjim minutama leta američkog Boeinga CT-43 ostala bez odgovora, a smrt jedine članice posade koja je preživjela pad aviona pokrenula je brojne sumnje. Budući da su nekoliko godina prije te poratne 1996. Čilipi bili izvan funkcije, aerodrom još uvijek nije imao svu potrebnu tehnologiju, sofisticirane uređaje koji pomažu pri slijetanju i polijetanju zrakoplova, kao ni moderan radarski sustav za slijetanje. Pilotima su signale slala samo dva odašiljača, nakon čega su se oni dalje orijentirali po karti. Više se može pronaći u Večernjakovoj arhivi.
Ipak, istraga je pokazala da problem nije bio u signalima. Kobnog dana pilot i kopilot su odlučili osloniti se na još stariji sustav navigacije koji je, kako se pretpostavlja, pogrešno izračunao kamo bi avion trebao letjeti. Karta prema kojoj su letjeli, kako je kasnije utvrđeno, nije imala točno propisane sigurnosne visine te je zrakoplov, kada se počeo spuštati u zračnu luku, letio mnogo niže no što je bilo dozvoljeno. Posao istražiteljima dodatno je otežalo i to što, zbog prenamjene u vojne svrhe Boeing CT-43, za razliku od Boeinga 737-200, nije imao niti snimač podataka o letu, niti sustav za snimanje razgovora u kokpitu.
U konačnici, istraga je pokazala da je za nesreću bio odgovoran pilot te loše navođenje na tlu. Istražitelji su, kao glavni uzrok pada zrakoplova, naveli pogrešku posade u pripremi postupka instrumentalnog prilaza aerodromu. Istraga je utvrdila i propuste u vojnom zapovjednom lancu zbog kojih je bio dopušten let u krajnje nepovoljnim uvjetima te slijetanje na aerodrom koji nije bio u potpunosti certificiran po američkim vojnim standardima.
Nakon smrti jedine svjedokinje tragedije, stjuardese Shelley Kelly, pojavile su se dvije teorije – prema jednoj od njih Kelly je, kada su ju spasioci pronašli, imala samo krvav nos, nekoliko modrica i ogrebotina, hodala je i uspjela sama ući u helikopter hitne pomoći. Njezine su ozlijede liječnici navodno okarakterizirali kao lakše. Prema drugoj teoriji, preživjelu stjuardesu u repu zrakoplova spasioci su pronašli bez svijesti, s ozljedama kralježnice.
Nakon što je mrtvozornik utvrdio da je na tijelu stjuardese postojala i oko osam centimetara duga rana, koja je nastala tri sata nakon ozljeda zadobivenih pri padu aviona, kružila je i priča da je Kelly umrla upravo od tog reza na bedrenoj arteriji. Nakon smrti jedine osobe koja je mogla ispričati što se tog dana događalo u zrakoplovu, jedina osoba koja je mogla ispričati detalje o tome što se u isto to vrijeme događalo u kontrolnoj sobi bio je šef navigacije aerodroma Čilipi, Niko Jerkuić. No, tri dana nakon nesreće, Jerkuić je pronađen mrtav, s prostrjelnom ranom prsa, a policija je tada utvrdila da je riječ o samoubojstvu.
U kolopletu čudnih okolnosti tragedije pojavile su se tada i špekulacije da je američki ministar Brown na glavi imao ranu, koja je izgledala kao prostrjelna rana od metka. Ipak, obdukcija njegova tijela nije zatražena, a rengenska snimka Brownove glave, na kojoj je, navodno, bila jasno vidljiva rupa od metka, misteriozno je nestala. Budući da nije bilo ni audiozapisa iz kontrolnog tornja, niti crne kutije iz zrakoplova, ključna su pitanja sve do danas ostala bez odgovora. U spomen na sve poginule u toj zrakoplovnoj nesreći na vrhu brda Sveti Ivan postavljen je veliki željezni križ, a u staroj dubrovačkoj gradskoj jezgri otvorena je Memorijalna kuća Ronalda Browna.
Otvori KEKS Pay
" zrakoplov udario u brdo Sveti Ivan u Konavlima te se nakon toga srušio. " Znači prvo je udario u brdo pa se srušio. Ja mislio obratno.