U kolovozu prošle godine mala skupina operativaca C.I.A.-e ušla u Venezuelu. Nisu imali diplomatsko pokriće, a i američko veleposlanstvo u toj državi je zatvoreno. Njihov je zadatak bio jednostavan, ali samo teoretski: pratiti predsjednika Nicolása Maduro i ostati nevidljivima. Uskoro su znali sve o njemu, uključujući i to što ruča.
Mjesecima su se kretali Caracasom, prikupljajući podatke koji se inače ne pojavljuju u izvješćima – gdje se Maduro zadržava, koliko često mijenja lokacije, što jede, kakve navike ima. Pronašli su izvor - čovjeka bliskog Maduru - ali su koristili i nadzor bespilotnim letjelicama, te su tako složile preciznu sliku njegove svakodnevice. Toliko preciznu da je, kako je kasnije rekao general Dan Caine, američki vojni vrh znao ne samo gdje se Maduro kreće, nego i što mu je na tanjuru i koje kućne ljubimce drži.
Ti su podaci postali temelj operacije kakvu Sjedinjene Države nisu izvele još od 2011. godine i akcije u kojoj je ubijen Osama bin Laden. Ovaj put cilj nije bila likvidacija. Cilj je bio izvući živog predsjednika suverene države, rekonstruirali su novinari lista New York Times tu dugu i kontroveznu operaciju.
U noći s petka na subotu, dok je Caracas bio u mraku, operacija Absolute Resolve (Apsolutna odlučnost) ušla je u završnu fazu. Više od 150 američkih zrakoplova, helikoptera, dronova i borbenih aviona krenulo je prema Venezueli, s kopna i s mora. Prije toga, kibernetičkim udarom presjekli su opskrbu električnom energijom u dijelovima glavnog grada, stvarajući savršene uvjete za neprimjetan prilaz cilju. Američki avioni i dronovi prvo su pogodili radarske i protuzračne sustave. Eksplozije su odjekivale gradom, ali cilj nije bio demonstracija sile, nego uklanjanje prepreka. Tek nakon toga helikopteri s pripadnicima elitne postrojbe Delta Force krenuli su prema objektu u kojem se, prema posljednjim potvrdama, nalazio Maduro.
Iako je protuzračna obrana bila potisnuta, helikopteri su pri prilazu dočekani vatrom. Jedna je letjelica pogođena, nekoliko američkih vojnika ozlijeđeno. No akcija i prodor nije zaustavljen. Maduro je u danima prije napada mijenjao lokacije – između šest i osam njih – i američke su snage često tek kasno navečer dobivale potvrdu gdje će prenoćiti. Upravo zato su se specijalci mjesecima pripremali za točno određeni objekt. U Kentuckyju je izgrađena njegova replika u stvarnoj veličini, u kojoj su vježbali proboje kroz čelična vrata, iznova i iznova, sve brže.
U trenutku kada su eksplozivom otvorili ulaz, sve se odvijalo u minutama. Specijalnim snagama trebalo je nekoliko minuta da dođu do prostorije u kojoj se nalazio venezuelanski predsjednik. Pokušao se povući i doći do sigurnosne sobu, ali nije uspio. Već je bio unutra, ali vrata nije stigao zatvoriti.
Pet minuta nakon ulaska u zgradu, stigla je potvrda: Nicolás Maduro je uhićen. U operaciji je bio prisutan i pregovarač FBI-ja, za slučaj da se predsjednik zabarikadira ili odbije predaju. To se nije dogodilo. Maduro i njegova supruga helikopterom su prebačeni na američki ratni brod USS Iwo Jima, koji je čekao u Karipskom moru, a potom i u Sjedinjene Države.
Sve to predsjednik Donald Trump pratio je iz Mar-a-Laga, u stvarnom vremenu, na zaslonu u sigurnoj prostoriji. Kasnije je rekao da je izgledalo "kao televizijska emisija", brišući razliku između stvatnosti i fikcije, gdje je sve dopušteno pa i oteti predsjednika druge, suverene države, koji - iako ga mnogi smatraju nelegitimnim - ipak jest predsjednik.
FOTO: Pogledajte prizore nakon napada Amerikanaca na Venezuelu
Ameri su to mogli znati jedino ako su imali potpunu podršku i informacije iz najbližeg kruga Madurovih "suradnika". Nemoguće je upasti u predsjedničku palaču (pogotovo nakon prijetnji Amera), a da nije postojala potpuna izdaja Madurove administracije.