Naslovnica Vijesti Hrvatska

Hrvatski grad koji ovisi o jednog državnoj firmi: Sve bi stalo!

Za razliku od drugih privatizacija od kojih, prema dosadašnjem iskustvu, praktički morate strahovati, i gradska vlast i sindikati misle da će ova s novim vlasnicima INA-om i PPD-om značiti olakšanje
12. studenoga 2018. u 20:18 4 komentara 5286 prikaza
Kutina
Foto: Nikola Cutuk/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/2

– Kad bi se sve ovo srušilo, više u pitanju ne bi bili samo radnici Petrokemije i njihove obitelji. Ako ovo zatvorite i ne bude plaća, nećete imati ni frizeraja ni kafića u Kutini. Na sport, kulturu, muzej i bazen možete zaboraviti – kazuje Davor Rakić, sindikalni povjerenik EKN-a u Petrokemiji.

Kutina – u zagrljaju Lonjskog polja i trsnog gorja PROMO Kutina – u zagrljaju Lonjskog polja i trsnog gorja

Prevelika ovisnost grada

Koga god u Kutini, moslavačkom gradu od nešto više od 20.000 stanovnika, pitate o suodnosu grada i Petrokemije, reći će vam gotovo u riječ isto. Bez ovog industrijskog giganta Kutine nema. A u Kutini je i Almos, Selk, Turbomehanika, Ziegler koji je nedavno ovdje pokrenuo proizvodnju vatrogasnih vozila i zaposlio 150 ljudi.

Ima tu još 370 poduzetnika koji zapošljavaju ukupno 5291 radnika, no samo Petrokemija puni 30 do 40 posto gradskog proračuna.

Stoga je jasno da je konačna privatizacija Petrokemije u koju su, kao novi većinski vlasnici, ušli INA i PPD, ovdje događaj desetljeća. I za razliku od drugih privatizacija od kojih, prema dosadašnjem iskustvu, praktički morate strahovati, i gradska vlast i sindikati misle da će ova ipak značiti olakšanje.

Petrokemija Kutina | Autor : Nikola Čutuk/PIXSELL Foto: Nikola Čutuk/PIXSELL

U ovom slučaju nama je olakšanje, više nije bilo prostora za onakav daljnji rad, nešto se moralo promijeniti. Dvije najveće hrvatske kompanije preuzele su kontrolu nad Petrokemijom, što bi trebalo biti dobro za sve. Očekujemo da se zadrži proizvodnja u Kutini, da se očuvaju radna mjesta i da grad opstane – konstatira Rakić napomenuvši da je prvotno bio plan da završi do kraja 2017.

Uspio je tako, u 50. godini postojanja tvrtke, peti pokušaj privatizacija Petrokemije. Tvrtka je osnovana 1968. i razvila je grad, Kutina je nekoć bila i vodeća u Hrvatskoj po broju automobila po stanovniku, no broj radnika s 4500, koliko ih je bilo osamdesetih, danas je pao na 1600. Sindikati su bili protiv prve kuponske privatizacije 1998. i one Čačićeve iz 2012. kad je, govore sindikalisti, tvrtku htio prodati kao na placu.

– Nismo bili protiv kad je Vrdoljak pokušavao, ali ta je Vlada bila tako disfunkcionalna da je nakon te njihove privatizacije država postala još veći vlasnik nego što je bila – objašnjava Rakić sukus 20-godišnje borbe za spas Petrokemije.

Davor Huić udruga lipa Huić: Nije posao države vršiti uravnoteženje udarom na porezne obveznike

I danas tu rade cijele obitelji, pa je jasno da mnogi o njoj ovise. Tako je sadašnji gradonačelnik Kutine, HDZ-ov Zlatko Babić prije pobjede na izborima 20 godina radio u Petrokemiji, kao direktor proizvodnje. Bivši HSLS-ov gradonačelnik Kutine u dva mandata od 2005. do 2013., Davor Žmegač, novi je predsjednik uprave Petrokemije.

– Veličina Petrokemije važna je i za nacionalno gospodarstvo. Niz drugih manjih poduzetničkih pothvata moguće je pokrenuti zahvaljujući postojanju tako važne industrije. No tu je i zamka koju treba izbjeći, a to je prevelika ovisnost o Petrokemiji. Dakle, gradsko gospodarstvo mora se razvijati, a ne se samo oslanjali na Petrokemiju – poručuje bivši kutinski gradonačelnik, a sada prvi čovjek Petrokemije Kutina Davor Žmegač.

Dodaje kako su novi glavni dioničari veoma jasno postavili ciljeve pred kompaniju, koji znače da Petrokemija u najkraćem mogućem vremenu mora postići pozitivno operativno poslovanje da bi mogla pokrenuti novi investicijski ciklus.

Zlatko Babić | Autor : Nikola Cutuk/PIXSELL Foto: Nikola Cutuk/PIXSELL

338 stanovnika manje

I dok Petrokemiju očekuju ulaganja u ekološke uvjete iz okolišne dozvole, čime nije bio zadovoljan ni dio građana Kutine, s druge strane od nje se očekuju i zapošljavanja jer je prosjek starosti radnika 49 godina, što znači da bi prirodnim odljevom radnike trebali zamijeniti mladi.

Gradonačelnik Kutine Zlatko Babić potvrđuje da je za grad Petrokemija neusporediva s drugim tvrtkama, no raduje se i nedavnom otvaranju tvornice barrique bačvi za vina, talijanskog investitora. Oni i drugi poduzetnici popunili su dvije poslovne zone, a sada počinje i promocija treće.

– Sto dvadeset hektara gradskog zemljišta pretvorit ćemo u industrijsku logističku zonu, mislim da je to zemljište možda za tu namjenu trenutačno najbolje što postoji u Hrvatskoj – ističe Babić prednosti zbog kojih je ovaj grad, prema broju zaposlenih u proizvodnji, pretekao nekoć snažnijeg susjeda – Sisak.

Petrokemija Kutina Svježi kapital Država zadnji put spasila Petrokemiju: neće joj smjeti pomagati 10 godina

No, za mnoge mlade u Kutini je već kasno jer su proteklih godina posao pronašli vani. Iako se egzodus smanjuje, ipak još traje pa se tako u 2017. godini iz Kutine iselila 741 osoba, a doselilo njih 353, što je 388 izgubljenih stanovnika u jednoj godini. I brat i otac 22-godišnje Petre od 2015. godine rade u Njemačkoj.

– Otac je dao otkaz u Zagrebu i otišao raditi u Njemačku. Ostat će tamo do mirovine, a brat se ne namjerava vraćati, tamo mu je dobro – govori nam Petra, koju smo s 27-godišnjom prijateljicom Enom zatekli na dječjem igralištu s djecom. No, obje se slažu da Kutinu ne bi mijenjale za Zagreb jer je grad ugodan za život i ima sve što treba mladoj obitelji.

>> Pogledajte video o najvećem sajmu u Hrvatskoj

Provala
OPREZA NIKAD DOSTA
Većina provala u domove ostane nerazriješena, lani je samo u Zagrebu bilo gotovo četiri tisuće provalnih krađa

A1 izdvaja za Vas

  • SoloHan:

    Najbolje da svi mi damo po neku kunu da ovi u Petrinji i oni u Puli dobiju plaću, samo pod uvjetom da ništa ne rade, jeftinije bi nas izašlo, ovako moramo plaćat i puste kooperante, i šta ti ja znam, ... prikaži još! recimo kad budemo morali napokon riješit otpad iz Petrinje to će koštat ko autoput.

  • JChreont:

    Rakić ima pravo da bez te tvrtke nema grada, al ako je rješenje da porezni obveznici snose trošak "spašavanja", onda to nije nikakvo rješenje. Znači, "dokapitalizirana" je sa 450 milijuna kn tvrtka koja je samo u 9 ovogodišnjih mjeseci imala ... prikaži još! gubitak od 340.9 milijuna! Uspješni poduzetnici u RH su porezno preopterećeni, a uzima im se da bi se dalo vrećama bez dna: Petrokemiji, Uljaniku, Borovu, Croatia Airlinesu, TLM-u... Ovo nije prava privatizacija, već kupovanje glasova Kutine i okolice. Država i dalje ostaje vlasnik u ogromnom dijelu i neće biti otpuštanja radnika, iako bi to učinilo proizvodnju konkurentnijom. Što se tiče plina, konkurenti Petrokemije na svjetskom tržištu mogu ga dobaviti po neusporedivo povoljnijim cijenama, imaju manje radnika, novije pogone, bolji prinos gnojiva po hektaru te privatnu i troškovno osvještenu vlasničku strukturu. Ali u ovom političkom kolu glasova, sindikata, radnika, otpremnina, "strateških kompanija", "socijalnog mira", HDZ-a, SDP-a... ionako nikog nije briga za finalni proizvod.

  • Nopasaranjaran:

    O egzistenciji grada i malih ljudi vam filozofiraju dva krimosa koji jako dobro zive na racun obicnih smrtnika vec godinama. Zmegac je za vrijeme dok je bio gradonacelnik preko javnih radova i Slukana izvukao pozamasan iznos rvatskih kunica i zahvaljujuci ... prikaži još! besplatnog najma u trajanu od godinu dana za prostor VPŠ Libertas postao dekan nakon mandata gradonacelnika, isto tako sad uhljebjuje razne pulene i hostaplere iz te skole koji drkaju kurac i primaju placu. A trenutni gradonacelnik koji je na racun “reprezentacije” dok je bio direktor polokao rijeke alkohola sad uhljebjuje svoje jadne kurtizane dok po gradu 500 ljudi strepi da li ce “uljepsati” tu brojku od 741 smrtnika koji su otisli brati pamuk u Njemacku i Irsku.