Hrvatski grad koji ovisi o jednog državnoj firmi: Sve bi stalo!

Najbolje da svi mi damo po neku kunu da ovi u Petrinji i oni u Puli dobiju plaću, samo pod uvjetom da ništa ne rade, jeftinije bi nas izašlo, ovako moramo plaćat i puste kooperante, i šta ti ja znam, recimo kad budemo morali napokon riješit otpad iz Petrinje to će koštat ko autoput.

Rakić ima pravo da bez te tvrtke nema grada, al ako je rješenje da porezni obveznici snose trošak "spašavanja", onda to nije nikakvo rješenje. Znači, "dokapitalizirana" je sa 450 milijuna kn tvrtka koja je samo u 9 ovogodišnjih mjeseci imala gubitak od 340.9 milijuna! Uspješni poduzetnici u RH su porezno preopterećeni, a uzima im se da bi se dalo vrećama bez dna: Petrokemiji, Uljaniku, Borovu, Croatia Airlinesu, TLM-u... Ovo nije prava privatizacija, već kupovanje glasova Kutine i okolice. Država i dalje ostaje vlasnik u ogromnom dijelu i neće biti otpuštanja radnika, iako bi to učinilo proizvodnju konkurentnijom. Što se tiče plina, konkurenti Petrokemije na svjetskom tržištu mogu ga dobaviti po neusporedivo povoljnijim cijenama, imaju manje radnika, novije pogone, bolji prinos gnojiva po hektaru te privatnu i troškovno osvještenu vlasničku strukturu. Ali u ovom političkom kolu glasova, sindikata, radnika, otpremnina, "strateških kompanija", "socijalnog mira", HDZ-a, SDP-a... ionako nikog nije briga za finalni proizvod.

O egzistenciji grada i malih ljudi vam filozofiraju dva krimosa koji jako dobro zive na racun obicnih smrtnika vec godinama. Zmegac je za vrijeme dok je bio gradonacelnik preko javnih radova i Slukana izvukao pozamasan iznos rvatskih kunica i zahvaljujuci besplatnog najma u trajanu od godinu dana za prostor VPŠ Libertas postao dekan nakon mandata gradonacelnika, isto tako sad uhljebjuje razne pulene i hostaplere iz te skole koji drkaju kurac i primaju placu. A trenutni gradonacelnik koji je na racun “reprezentacije” dok je bio direktor polokao rijeke alkohola sad uhljebjuje svoje jadne kurtizane dok po gradu 500 ljudi strepi da li ce “uljepsati” tu brojku od 741 smrtnika koji su otisli brati pamuk u Njemacku i Irsku.

Konačno su stvari legle na svoje mjesto. Petrokemijja je dobila vlasnike u MOL-u i PPD-eu, kompanijama koje eksploatiraju i distribuiraju hrvatski zemni plin, koji je osnovna sirovina njenog programa proizvodnje umjetnih djubriva. Novi vlasnici mogu praktično dati plin za bagatelu, jer eksploatacija plina sa hrvatskih plinskih polja je sa bagaatelnim troškovima. Kada MOL i PPD budu davali plin Petrokemiji za troškovnu cijenu, ova će zasuti jeftinim gnojivom cijelu Europu i za vlasnike biti zlatni rudnik. Medjutim MOL je ugovorio sa našim Mesijom Ivom da će plin prodavati u cijeni u kojoj nakupuje isti od GASPROMA, a to bi potom bio drugi par opanaka. Ukoliko cijene budu kao ruskog plina, Petrokemija će brzo zatvoriti svoje kapije. Drugim rječima ako ne bude jeftinog plina, privatizacija se provodi kao modus operandi buduće likvidacije.