Malezijske su vlasti u utorak objavile da su uhitile tri pripadnika skupine kamikaza koji su umiješani u pripremu atentata na veleposlanstva zapadnih zemalja. Trio koji je vjerojatno povezan s organizacijom Jemaah Islamiyah i, dakle, s Al Kaidom, uhvaćen je između 16. i 20. studenoga. Vrijeme između uhićenja i vijesti o tome može nam se činiti prilično dugo, s obzirom na brzinu istrage u jugoistočnoj Aziji. Tri tjedna nakon atentata na Baliju, u kojemu je smrtno stradalo 190 osoba, vlasnik kamioneta bombe Amrozo stvarno je uhićen. Sutradan je sve priznao. Zatim je privedeno nekoliko osoba, među kojima i Imam Samudra 21. studenoga. Sutradan priznaje da je planirao operaciju. Svaka se istraga završava trijumfalističkom konferencijom za novinare.
Sumnjivo iznuđivanje priznanja
"Vrijeme za iznuđivanje priznanja može biti sumnjivo", ističe Eric Sottas, direktor Svjetske organizacije protiv zlostavljanja (OMCT). "Ne znamo kako su priznanja dobivena, to više što su to, barem zasad, jedini dokazi koje ima indonezijsko pravosuđe. Dokazi se ničim ne mogu potkrijepiti."
Organizacija je nevladine organizacije koje surađuju s njom zadužila da prouče to pitanje. Međunarodnom odboru Crvenoga križa (CICR) onemogućen je pristup tim zatvorenicima. Općenito govoreći, organizacije za zaštitu ljudskih prava su utvrdile da se nakon atentata 11. rujna više krše međunarodni propisi. Tako se borbom protiv terorizma opravdavaju masovna uhićenja, produljenje pritvora i iznimno težak pristup obrani. Mnoge su zemlje donijele i antiterorističke i sigurnosne zakone u tom smislu (SAD, Velika Britanija, Pakistan, Tunis, Kina, Rusija...). "Način na koji SAD postupa sa zatočenicima u Guantanamu jasna je poruka ostatku svijeta: u borbi protiv terorizma ne biraju se sredstva, pa bilo to po cijenu nepoštovanja međunarodnog prava", upozorava Catherine Morand, službena predstavnica Amnesty Internationala u Švicarskoj. I dodaje: "Više nijedna zemlja nije pošteđena rata koji predvode Amerikanci. Konvencije su se oduvijek kršile, ali danas u tomu sudjeluju stare demokracije poput Velike Britanije." Isto misli OMCT koji primjećuje da Azija sada ima potporu u primjeni svojih postupaka, premda nikada nije doista poštovala ljudska prava. Kritika tih uvjeta istrage i pritvora još uvijek je pogubna: odvjetnici - kada su ovlašteni - i tamošnji humanitarni radnici često ne žele iznijeti svoje stajalište, iz straha da im se ne prilijepi etiketa terorista.
Strah od istine
Međunarodni odbori pak koji su zaduženi za pravo i za ljudsko dostojanstvo redovito objavljuju izvješća o toj temi. Tim se ustanovama mogu podnijeti i "žalbe", ali one nemaju mogućnost pritiska na optužene zemlje. Međunarodni kazneni sud (CPI) mogao bi biti pravo mjesto za progon takvih nedjela, ali mnoge zemlje još ne žele odobriti ugovor o njegovu osnutku, ponajprije SAD.
Budući da je kazna malo vjerojatna, OMCT pokušava djelovati preventivno. Tako izaslanici te organizacije rade na terenu, napose u Istočnoj Europi, među policajcima. Tumače im da nasilne metode imaju protivan učinak. "Redarstvene snage moraju biti djelotvorne, ali u okviru međunarodnog prava", napominje Eric Sottas. "Primjenjujući terorističke postupke, istražitelji mogu otežati stanje i stvoriti nove fanatike. Simpatizeri ekstremističke skupine koji su zlostavljani radi iznuđivanja priznanja, lako mogu odlučiti da neće ostati samo na tome i da će biti teroristi." (H)
Otvori KEKS Pay
