Naslovnica Vijesti Hrvatska

Za boljim životom otišao u Njemačku i brzo se vratio: 'Osjećao sam se odsječen od svega'

Svi kad odlazimo iz Hrvatske planiramo i povratak, kaže Ivan Babić, a on se vratio i prije nego što je mislio
19. kolovoza 2019. u 19:40 86 komentara 20509 prikaza
Ivan Babić
Foto: Tomislav Miletić/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/2

Mladi Đakovčanin Ivan Babić, koji već dulje od desetljeća živi u Zagrebu, bio je lani među tisućama Hrvata koji su za boljim životom otišli u Njemačku. Međutim, ove je godine među stotinama onih koji su se vratili, ali uz puno manju pozornost javnosti, u tišini.

ZBOG VANJSKIH UTJECAJA Njemačko gospodarstvo bilježi pad drugi put u proteklih 12 mjeseci

– Vratio sam se prije nego što sam mislio, ali i ne znam nikoga tko je otišao s mišlju da se ne vrati. Ljudi planiraju ostati nekoliko godina, možda i pet, nakon čega se može računati na njemačku mirovinu, zaraditi nešto novca, kupiti auto, zatvoriti kredit ili riješiti neke druge financijske probleme i nastaviti normalan život – počinje svoju priču Ivan, koji je lani u lipnju radno mjesto u zagrebačkom fast foodu zamijenio hotelskom kuhinjom u šumovitom i turistički razvikanom Schwarzwaldu.

Hotel u stečaju, ali plaća stiže

Odluku da si pruži bolju priliku od skupog podstanarstva u Zagrebu s plaćom od 5000 kuna nije donio naprečac. Dobar prijatelj, iskusni konobar, već je dulje radio u tom njemačkom hotelu i neko ga je vrijeme nagovarao da dođe. Nije zvučalo loše, uz manju nadoknadu u hotelu se i spava i jede, vlasnik je iz Alžira, među desetak zaposlenih polovica je iz Hrvatske, a plaća će biti otprilike dvostruko veća nego u Hrvatskoj. Tridesetjednogodišnji Ivan posla se nikad nije bojao, radi od osamnaeste, a danas kaže da mu se Njemačka činila i kao izazov.

Ivan Babić | Autor : Tomislav Miletić/Pixsell Foto: Tomislav Miletić/Pixsell

– Ne žalim što sam pokušao. Svašta sam vidio i naučio. Radio sam u kuhinji, trebao sam biti pomoćni kuhar, ali vrlo brzo počeo sam samostalno kuhati. Radio sam u prijepodnevnoj ili poslijepodnevnoj smjeni, dva dana u tjednu bio sam slobodan, a nakon šest mjeseci imao sam pravo i na godišnji odmor. Moglo se uštedjeti i ne mogu se požaliti na radne uvjete. Čak i kad su počeli problemi u hotelu, koji je na kraju otišao u stečaj, mi radnici to nismo osjetili. Plaća je nastavila redovito stizati, a hotel normalno raditi – priča Ivan.

Novčanik BERNARD KARAKAŠ Jesi li u Hrvatskoj bogataš s plaćom od 12.000 kuna?

– Ali, bili smo usred šume, tri kilometra od prvog manjeg naselja, i osjećao sam se nekako odsječen od svega, a budući da sam se družio s našim ljudima, nisam napredovao ni u njemačkom. Da sam u tih 11 mjeseci naučio njemački, možda se još ne bih vratio. Vjerojatno bih potražio stan, bolji posao... Za razliku od Hrvatske, ondje ima više mogućnosti. Tko želi zaraditi, može raditi i nekoliko poslova. Recimo, za 20 sati rada tjedno u Mc’Donaldsu dobije se 450 eura. Uz osnovnu plaću, to je lijep prihod, ali takvo što je meni, daleko od svega i bez automobila, bilo neizvedivo – kaže Ivan, kojem se nakon nekog vremena u Njemačkoj pridružila i sestra.

Ivan Babić | Autor : Tomislav Miletić/Pixsell Foto: Tomislav Miletić/Pixsell

Ona je ostala, a on je, iako pečalba nije dugo trajala, na putu da ostvari svoj san. U Njemačku je otišao s ambicijom da zaradi i ovdje pokrene neki posao. Da je ušteđevina veća, sve bi bilo ležernije, ali i ovako je uspio. Susjedi iz okolnih zgrada nedaleko od zagrebačkog Autobusnog kolodvora, u Ulici grada Vukovara, već dva tjedna piju kavu u novom kvartovskom kafiću “Volar”. Njegov vlasnik, kao i dok je bio zaposlenik u fast foodu, i dalje se vozi tramvajem.

– Da, zadovoljan sam javnim prijevozom – kaže smiješeći se Ivan. – Ovdje je i prije bio kafić. Nisam puno investirao, malo sam ga osvježio, a i posao se uhodava pa zasad još živim od ušteđevine. Ali, nisam pohlepan, imam strpljenja i vjerujem da će biti bolje – optimističan je Ivan, koji ne smatra da je sramota otići u inozemstvo radi boljeg života, a još manje je sramota vratiti se.

Angela Merkel NOVI ZAKON Više novca za sve koji su prisiljeni raditi skraćeno

Kod nas se živi opuštenije

– Ma kakva sramota, odlaze mnogi, raznih profila, liječnici, inženjeri, učitelji... Europa je otvorena i zašto se čovjek ne bi okušao u stranom svijetu. Ne treba se bojati niti robovati tome što će netko reći. Istina, mojima nije bilo drago kad sam odlazio, Schwarzwald je više od tisuću kilometara od Zagreba i bili su sretni kad sam rekao da se vraćam. Mučila me i nostalgija. Drukčije se ondje živi. Nijemci su ljubazni i kulturni, ali puno više od nas usredotočeni na posao i da zarade pa se manje i druže. Ovdje se ipak živi opuštenije, a i drukčiji je osjećaj kad ste u svojoj zemlji – kaže Ivan koji uz kafić ima i neke druge poslovne planove.

I sve to nakon samo jedanaest mjeseci u Njemačkoj. K tome, i bez stresa. Ne bude li išlo kako je zacrtao, opušteno će Ivan, blizu je Austrija...

RBA
INVESTIRANJE JE PRIRODNO
Kako je to živjeti pored Dunje? U svakom slučaju, potaknula me na razmišljanje – koji je moj cilj?

A1 izdvaja za Vas

  • IvicaKerempuh:

    Penzija se u Njemaćkoj dobiva tek nakon 67-e godine. Osim toga, kaj mislite koika bi ta penzija bila? Primjer: 5 godina radio u Njemaćkoj i primao mjesečno bruto 2000.- Formula: 2000/100x5=100€ Ili... 1500/100x5=75€ Ali, kak sam rekel, tek nakon 67-e ... prikaži još! godine...Sve to samu u slućaju da nije bio rad na "crno". Zato, prestanite o tome sanjati neg se primite posla u Hrvatskoj, a vam tu bude boljše.

  • krafna:

    Hrvatska se stalno usporeduje sa drugim zemljama zapada. zapad se ne usporeduje sa Hrvatskom. sve jasno.

  • Avatar Zzzz
    Zzzz:

    U Hrvatskoj se itekako može živjeti, posla ima kao u priči, onaj tko želi raditi taj može živjeti bolje nego u Irskoj i Njemačkoj, jer prosječna plaća koju tamo možete zaraditi je oko 2.000 eura, međutim stan ćete platit najmanje ... prikaži još! 1000 eura, dok pristojan stan ne možete naći ispod 2000 tisuće eura. Kad tome dodate sve ostale troškove poput prijevoza, tv preplate, hrane i slično, ne ostane vam gotovo ništa. Mnogi su se tako zeznuli i vratili, samo iz Njemačke se vratilo 49.696 Hrvata, dok se ukupno iz EU vratilo oko 100.000 Hrvata. Samo jedno mjesto na svijetu se zove dom :)