U moru grozomornih, crnokronikaških vijesti, kakve se po portalima roje osobito u ovo doba godine, stiže i jedna uistinu lijepa, a riječ je o odluci Povjerenstva za lijekove HZZO-a koja podržava stavljanje givinostata na listu lijekova za djecu oboljelu od Duchenneove mišićne distrofije. Riječ je o 60 dječaka – 60 dragocjenih života koji bi, ako terapija ne stigne na vrijeme, mogli trajno izgubiti sposobnost samostalnog hoda i završiti u invalidskim kolicima. Ova je institucija uvažila i apel roditelja da se djecu stavi ispred administracije pa je ovaj proces išao po hitnom postupku i nedvojbeno je da treba pozdraviti odluku koja može usporiti napredovanje jedne od najtežih rijetkih bolesti i djeci kupiti ono što je najvrednije – vrijeme. Ali jednako tako nameće se pitanje: zašto je do toga moralo, na ovaj način, uopće doći? Zašto su roditelji morali mjesecima voditi javnu kampanju? Zašto su morali moliti, objašnjavati, davati intervjue, organizirati peticije i tražiti podršku nogometnih zvijezda da bi sustav učinio ono zbog čega postoji? Zašto su Luka Modrić i Dominik Livaković postali gotovo jednako važni saveznici kao liječnici i stručnjaci?
HZZO je ovom odlukom pokazao da zna prepoznati medicinsku potrebu i to treba priznati. No ova priča trebala bi biti i povod za širu raspravu
Još nema komentara
Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
