Strašno nevrijeme praćeno kišom i tučom veličine jabuke pogodilo je Sljeme. Pijavica je u srpnju te 1973. opustošila omiljeno zagrebačko izletište Adolfovac, a stotine ljudi ostalo je zarobljeno u automobilima i na planinarskim stazama. Iako su se i oni našli u svojevrsnom hororu, pravu dramu proživljavali su (ne)sretnici koji su se, baš u vrijeme najsnažnijeg naleta olujnog nevremena, zatekli u žičari. Kako se te paklene noći čak ni spasioci nisu uspjeli probiti do kabina, izletnici su noć proveli između olujnog neba i zemlje, doslovno viseći na žici 60-ak metara iznad tla. Dramatičan naslov „Vikend straha na Sljemenu“ iz Večernjaka objavljenog 23. srpnja 1973. realno je oslikao razmjere te sljemenske kataklizme.
„Sve je trajalo 3 sekunde. Odjednom je nastala lomljava, stabla su pucala, a stolovi letjeli kao komadi papira“, ispričale su tada Marija Milošević i Branka Vukovac, zaposlenice u Adolfovcu, koji je nakon stravičnog nevremena izgledao apokaliptično, a jedan od pet bungalova bio je potpuno sravnjen sa zemljom.
Tog srpanjskog dana, između 13.30 i 14.52 sati, orkanska je pijavica na središnjem dijelu Zagrebačke gore napravila pravu pustoš. Nakon kratkotrajne kiše, koja je počela točno u 14 i 34, uslijedio je pravi horor. Zagrebačku goru nad kojom su se nadvili gusti oblaci, kumulonimbusi, zasula je stravična tuča s kuglama promjera i do 4 centimetra. Iako je oluja bila kratka, nije bila nimalo slatka – u tih nekoliko trenutaka, koliko je trajao njen najžešći udar, paralizirala je žičaru, iščupala mnogobrojna stabla bukve te zakrčila sve ceste i planinarske staze.
Pod srušenim su stablima ostali zarobljeni desetci automobila, a izletnici koji su do prije nekoliko minuta uživali u šetnji prirodom zbog zakrčenih puteva nisu mogli izaći iz šume. Kabine žičare koje su u to doba dana bile pune izletnika ostale su visjeti ljuljajući se na žici, desetak metara iznad tla, a neke od njih su se uz vrisku prestravljenih putnika strmoglavile na tlo.
U Stanicu za hitnu pomoć prvi poziv sa Sljemena stigao je oko 15 sati nakon čega je sanitetsko vozilo s liječnikom dr. Milanom Gregorićem odmah krenulo na teren. No, čim su stigli do prve serpentine suočili su se s razmjerima katastrofe - zbog debelih stabala koja su blokirala cestu nisu se mogli probiti dalje. Strahujući da ispod srušenih stabala ima mnogo ozlijeđenih izletnika radio vezom su pozvali u pomoć dodatne liječničke ekipe. Odmah je bila mobilizirana i vojska, a u pomoć su stigli i vatrogasci, no kako su sve sljemenske ceste bile potpuno zakrčene srušenim drvećem, spasilačke su se ekipe sporo probijale do unesrećenih. Stradale su stoga do vozila Hitne pomoći donosili spasioci i građani koji su priskočili u pomoć. U nevremenu je tog dana bilo ozlijeđeno 17 osoba, a nekoliko desetaka automobila bilo je potpuno uništeno.
Nastao je potpuni mrak, kabina se zaljuljala, a potom se strmoglavila
Do 21 sat Hitna je prevezla deset ozlijeđenih osoba, među kojima je bila i najteže stradala 44-godišnja Ana Antolković. Samo sekundu nakon što su izvele djecu iz automobila u kojem je Ana bila s prijateljicom, na njihovog je Fiću palo golemo stablo, pri čemu je nesretna žena zadobila ozljede kralježnice.
Iz kabina žičare koje su ostale visjeti bliže tlu ljudi su u panici počeli sami iskakati, pri čemu su neki i ozlijeđeni. Dvojica muškaraca koja su se odlučila spustiti na tlo držeći se za žicu golim rukama zadobila su teške opekotine na dlanovima. Do šest sati ujutro spasioci su uspjeli doći do osam ljudi koji su ostali zarobljeni u kabinama žičare, no, najteža situacija bila je između drugog i trećeg stupa nosača žičare gdje je na visini od 62 metra visila kabina u kojoj je bilo četvero putnika.
„Bilo je jezivo, nalazili smo se s još jednim parom u kabini kada nas je zateklo nevrijeme. Te trenutke zapamtit ću dok sam živ“, rekao je nakon dramatične olujne noći provedene u kabini žičare Pavle Kovačević, jedan od prvih spašenih putnika s kojim je tog jutra razgovarao novinar Večernjeg Mladen Stražimir.
Svoje stravično iskustvo opisale su tada i majka i kći koje su žičarom sa Sljemena krenule oko 14 i 30 sati. Kada su stigle do Adolfovca počeo je pakao, nebo je u sekundi promijenilo boju i ćud. Gusti oblaci primicali su se velikom brzinom te su potpuno okružili kabinu žičare iz koje se, kako su rekle, više ništa nije vidjelo. Nastao je potpuni mrak nakon čega je zapuhao olujni vjetar nevjerojatne snage pod čijim se udarima kabina divlje ljuljala, a potom je skliznula, zaustavivši se nekoliko metara iznad zemlje. Putnici su ugledali grane drveća koje su kovitlale zrakom, a onda se začuo prasak. Kabina je udarila u drvo te se četvero putnika našlo na zemlji. Iako ozlijeđeni, uspjeli su izaći iz kabine i dozvati pomoć te su otpremljeni u Traumatološku bolnicu.
Čim su vremenski uvjeti to omogućili prema Sljemenu i Tomislavovom domu, koji je tada bio sklonište stotinama izletnika, kao i prema putnicima koji su bili zarobljeni u automobilima, poletio je policijski helikopter iz kojeg im je bila bačena hrana. Nakon tog olujnog dana u kojem je zračna struja svojom razornom snagom porušila drveće, oštetila žičaru, kuće i automobile, stručnjaci su zaključili kako je prava sreća u nesreći bila što zračne struje tada nisu zahvatile nijedan zrakoplov, jer su, kako su tvrdili, bile toliko snažne da bi doslovno smrvile avion u zraku.
Otvori KEKS Pay
