Hrvatska svake godine “izbaci” po jedan reformski paket, no rijetko se predloženo realizira. Ekonomistica Sandra Švaljek svojedobno je sudjelovala u izradi hvaljenog programa gospodarskog oporavka iz 2010. godine.
Kako gledate na plan reformi za 2018.?
Dobro su postavljeni ciljevi Plana (održivost javnih financija, povećanje konkurentnosti i prilagodba obrazovnog sustava potrebama na tržištu rada) s obzirom na to da njihovo ostvarivanje može osigurati više stope rasta u kratkom, srednjem i dugom roku. Iz Plana se može iščitati određena ambicija Vlade, ali i prilično velika neujednačenost u pripremljenosti reformi u različitim područjima. Već su sada vidljivi pomaci u području liberalizacije tržišta usluga, pripreme za intenzivniju digitalizaciju javne uprave i administrativno rasterećenje gospodarstva te smanjenje neporeznih davanja. S druge strane, reformiranje samog javnog sektora i dalje ide izrazito sporo – nema ozbiljnijih naznaka skorog napretka u području upravljanja državnom imovinom, reforme pravosuđa, teritorijalnog preustroja, zdravstva, upravljanja trgovačkim društvima u vlasništvu države i povećanja efikasnosti javne uprave. U tom dijelu gotovo da sve ono što je zapisano u Planu gospodarskog oporavka iz 2010. vrijedi i danas. Izgleda kao da Vlada lakše savladava otpore u privatnom sektoru, koji se javljaju pri liberalizaciji tržišta roba i usluga, nego što savladava otpore reformi u vlastitim redovima. Kada bi Vlada reformama zahvatila pojedine dijelove javnog sektora, dovela bi u pitanje razne političke pozicije i sinekure, što nikako ne dolazi na dnevni red.
Zašto Hrvatska ne može reformirati svoje društvo, je li problem u politici, građanima, administrativnim kapacitetima?
Problemi izviru iz politike – iz onih koji upravljaju i koji, u konačnici, mogu utjecati i na građane i na administrativne kapacitete. Građani se opiru reformama jer im nitko nije dovoljno dobro objasnio što će se dogoditi ako se reforme i dalje budu odgađale. Naši političari i dalje vode računa isključivo o vlastitoj popularnosti, a ne o razvoju. Poznata je ona Churchillova da građanima treba reći da im prvo mora biti gore da bi im kasnije bilo bolje. Kod nas političari nemaju hrabrosti, ili ocjenjuju da im se ne isplati, suočiti građane s neugodnim istinama. Kada smo u gospodarski relativno povoljnom razdoblju kao što je ovo sadašnje, reforme čak i ne moraju dolaziti uz velike žrtve, i zato bi ih sada bilo najlakše provoditi. No, za to još uvijek nema političke volje, čak i sada kada emigracija čitavih obitelji iz Hrvatske doista zvoni na uzbunu i poziva na nužan zaokret u vođenju društva i gospodarstva. U ovom programu posebno je naglašeno pitanje pronatalitetnih mjera i mjera koje su usmjerene na ublažavanje negativnih demografskih trendova. Smatram da se demografski problemi sagledavaju kao izolirani problem koji je moguće riješiti s nekoliko mjera uglavnom financijskog karaktera. Nažalost, ovaj je problem daleko dublji i zapravo je sindrom brojnih slabosti gospodarstva i društva u cjelini. Demografska slika promijenit će se kada se reformira cijeli politički sustav, kada se vrati povjerenje u institucije i kada se građanima umjesto loše prošlosti ponudi bolja budućnost.
Ima li premijer Plenković ministre reformatore?
Nekoliko ministara moglo bi do kraja mandata provesti reforme, a za druge se bojim da su prekasno krenuli i da će kraj mandata dočekati bez rezultata i to smatram velikom štetom. Nadam se da će se doista i provesti kurikularna reforma, iako mi se čini da se predugo lome otpori dok se tehnološke mogućnosti i potrebe gospodarstva mijenjaju dosad neviđenom brzinom. Osim toga, očekujem da će se nastaviti s administrativnim rasterećenjem što bi moglo imati povoljan utjecaj na percepciju poslovnog okruženja i da će javne financije ostati stabilne.
Marić priprema porezno rasterećenje. Gdje bi ono trebalo biti?
Hrvatska mora učiniti sve da sačuva svoju radnu snagu i po mogućnosti privuče radnu snagu iz inozemstva u onim djelatnostima u kojima ne postoji dovoljno domaćih radnika. Zbog toga bih prednost i nadalje dala poreznom rasterećenju plaća smanjenjem poreza na dohodak i doprinose. Ovdje bih dala i jedan konkretan prijedlog – ova dva porezna oblika, porez na dohodak i doprinose za socijalno osiguranje, tradicionalno gledamo kao na dvije odvojene kategorije, međutim bilo bi ekonomski ispravno objediniti ih s obzirom na to da se sustavi socijalne skrbi ionako velikim dijelom financiraju iz općih poreza, a ne iz doprinosa. Takva bi novina u poreznom sustavu doprinijela pojednostavljenju poreznog sustava, racionalizaciji i smanjenju troškova ispunjavanja porezne obveze sa stajališta poreznih obveznika.
Je li vraćanje državne inspekcije, nakon što je prethodno razbijena po resorima, reforma?
Samo u slučaju da i vraćanje na staro rješenje smatramo reformom. Svojedobno je, ako se sjetimo, Državni inspektorat ukinut i njegovi su dijelovi raspoređeni po nadležnim resorima. Danas se opet pojedine državne inspekcije spajaju u jedno tijelo.
To sigurno može doprinijeti racionalizaciji, ali ipak je ovdje riječ o reorganizaciji, a ne o reformi.
reforma ove vlade i bivših je otjerati ljude iz hr