„Pojam krajnje desnice često se upotrebljava prilično paušalno, iako je riječ o krovnom pojmu, a ne o jedinstvenoj ideologiji. S jedne strane imamo populističku radikalnu desnicu koja sudjeluje na demokratskim izborima, dok s druge strane postoje ekstremniji dijelovi desnice koji odbacuju čak i samu demokraciju. Stoga je pojednostavljeno reći da krajnja desnica raste u Europi. Takva ocjena zanemaruje širi politički kontekst. Potrebno je govoriti o raspadu tradicionalnih stranačkih sustava i krizi političkog predstavljanja, koji u velikoj mjeri objašnjavaju jačanje tih političkih opcija.
Važno je istaknuti i da stranke koje se najčešće svrstavaju u krajnju desnicu dijele određene zajedničke karakteristike. Iako među njima postoje razlike, osobito u vanjskopolitičkim stavovima, zajednički su im nativizam, odnosno nativističke politike pripadnosti, autoritarnije shvaćanje društvenog poretka te izraženo nepovjerenje prema liberalnim institucijama“, objašnjava u emisiji Svijet plus, urednika i voditelja Hrvoja Zovka, dr. sc. Tena Prelec, docentica pri Centru za studije mira i konflikta Sveučilišta u Rijeci te stručnjakinja za europsku politiku i međunarodne odnose.
Tema emisije bila je jačanje krajnje desnice u Europi, osobito u Francuskoj i Njemačkoj, ali i pitanje predstavlja li taj trend prijetnju liberalnoj demokraciji te vodi li Europa prema njezinu slabljenju. Naša gošća doktorirala je politiku na Sveučilištu u Sussexu, magistrirala metode društvenih istraživanja na istom sveučilištu, pravo na Birkbeck Collegeu Sveučilišta u Londonu te srednjoeuropske i jugoistočnoeuropske studije na University College Londonu. Bila je i znanstvena suradnica na Sveučilištu u Oxfordu, gdje se bavila istraživanjem europske politike, korupcije i međunarodnih odnosa. Smatra kako su tradicionalne stranke svakako dio šire političke dinamike koja je dovela do jačanja krajnje desnice.
„Ako krenemo od ljevice, ona je već dulje vrijeme u krizi. Već nekoliko desetljeća traje proces tijekom kojeg stranke lijevog centra i ljevice više ne uspijevaju predstavljati dio birača koji su tradicionalno činili njihovu bazu, osobito građane iz siromašnijih i radničkih slojeva društva. Mnogi od njih više ne osjećaju da njihove probleme, strahove i interese netko doista zastupa.
Istodobno, stranke ljevice sve su se više usmjeravale prema vrijednosnim i identitetskim pitanjima, dok su gospodarske i socijalne teme, koje su nekoć bile u središtu njihove politike, postupno ostale u drugom planu. Time je dio njihova tradicionalnog biračkog tijela ostao politički nedovoljno zastupljen. Posljedica toga bila je da se dio birača lijevog centra okrenuo populističkim strankama, a u određenim slučajevima i strankama krajnje desnice. Tu se može spomenuti i teorija potkove (Horseshoe Theory), prema kojoj se birači na političkim ekstremima ponekad lakše premještaju s jednog kraja političkog spektra na drugi nego prema političkom centru.
No odgovornost nije samo na ljevici. Posljednjih godina svjedočimo postupnoj normalizaciji tema i narativa koje je nekoć zagovarala isključivo krajnja desnica. Dio tih tema počele su preuzimati i stranke desnog centra, ali i neke novije centrističke političke opcije. Francuska je pritom vrlo zanimljiv primjer. Emmanuel Macron zauzeo je velik dio političkog prostora koji su ranije držale umjerena ljevica i umjerena desnica. Time je dodatno oslabio tradicionalne stranke centra, dok su politički polovi, i lijevi i desni, postali izraženiji i radikalniji. Drugi važan razlog upravo je postupna normalizacija tema koje je ranije otvarala krajnja desnica. Kada su ih počele preuzimati i mainstream stranke, one su tim pitanjima dale dodatni politički legitimitet. Paradoksalno, umjesto da oslabe krajnju desnicu, pridonijele su njezinu jačanju“.
Pitanje migracija danas mobilizira milijune birača diljem Europe. To je tema koja se godinama povezivala s krajnjom desnicom, njezinim političkim porukama i često teorijama zavjere, a danas se o migracijama raspravlja i odlučuje u Europskom parlamentu. Primjerice, demokršćani u Njemačkoj počeli su preuzimati određene stavove koji su donedavno bili karakteristični gotovo isključivo za krajnju desnicu.
„Tako je. Danas je sve teže razlučiti gdje završava politički pragmatizam, a gdje počinje opasan proces normalizacije krajnje desnih politika. Njemačka je dobar primjer. AfD je jedna od najizraženijih krajnje desnih stranaka u Europi, među ostalim i zbog svojeg znatno izraženijeg euroskepticizma. To je razlika u odnosu na, primjerice, Fratelli d'Italia u Italiji ili Rassemblement National u Francuskoj“, govori gošća emisije Svijet plus i napominje:
"Mainstream stranke u Njemačkoj pokušavaju odgovoriti na rast AfD-a preuzimanjem dijela njegovih tema, osobito kada je riječ o migracijama i gospodarstvu. U predizbornim kampanjama često zauzimaju znatno oštrije stavove, no nakon izbora dio tih obećanja ostane neispunjen. Takav politički pragmatizam dugoročno može imati suprotan učinak. Birači tada mainstream strankama zamjeraju nedosljednost, a AfD dodatno jača jer se predstavlja kao jedina politička opcija koja doista zastupa ono što govori. U pozadini svega toga nalazi se i rastući osjećaj društvene nejednakosti. Građani imaju dojam da političke elite više zastupaju interese privilegiranih nego interese običnih ljudi. Upravo je to jedan od ključnih razloga rasta krajnje desnice diljem Europe."
Na pitanje može li se model vladanja Giorgie Meloni u Italiji usporediti s mogućim dolaskom Marine Le Pen na vlast u Francuskoj ili jačanjem AfD-a u Njemačkoj, Tena Prelec odgovara: „Mislim da se strategije normalizacije tih stranaka mogu uspoređivati, osobito kada govorimo o Giorgii Meloni i stranci Fratelli d'Italia te Marine Le Pen i njezinoj stranci. U slučaju AfD-a ipak postoje određene razlike. Posebno je zanimljivo kako se Europa koristi kao izvor političke legitimacije. Često se postavlja pitanje bi li dolazak takvih stranaka na vlast značio udaljavanje od Europske unije ili približavanje Rusiji.
Međutim, praksa pokazuje nešto drugo. Giorgia Meloni nije dovela u pitanje članstvo Italije u Europskoj uniji, niti je promijenila temeljne vanjskopolitičke smjerove zemlje. Slično vrijedi i za Marine Le Pen, koja je posljednjih godina ublažila dio svojih ranijih stavova prema Europskoj uniji. To pokazuje da mnoge krajnje desne stranke više ne zagovaraju izlazak iz Europske unije, nego nastoje djelovati unutar njezinih institucija i pritom koristiti političke i financijske prednosti koje članstvo donosi.
No to ne znači da nema rizika. Najveće promjene često se događaju u unutarnjoj politici. U Italiji svjedočimo ograničavanju prava na prosvjed, jačanju policijskih ovlasti, otežavanju priznavanja roditeljskih prava istospolnim parovima te političkim pritiscima na javne medije. Zbog toga nije dovoljno promatrati samo vanjsku politiku. Pravi učinci dolaska krajnje desnice na vlast često su mnogo vidljiviji u promjenama koje se događaju unutar samih država."
Zanimalo nas je hoće li razvoj političkih prilika u Francuskoj i Njemačkoj odrediti budućnost Europske unije u sljedećih desetak, dvadeset godina. „Francuska i Njemačka ostaju apsolutno ključne članice Europske unije zbog svoje gospodarske, demografske i institucionalne težine. Međutim, važno je spomenuti da one nemaju baš istu težinu unutar Europske unije. Kao i ranije, tu su i druge zemlje poput Italije, ali i Poljske i Španjolske, a sada i Nizozemske te nordijske države, koje postaju sve važnije, čak i gospodarski.
U stvaranju sve nepredvidljivijih europskih koalicija i te su zemlje važne, tako da ja ne vidim nestanak Europske unije preko noći kao glavni i najrealniji rizik. Veći je rizik zapravo neko pražnjenje Europske unije od njezinih vrijednosti, odnosno stvaranje Unije koja bi bila slabija i s manjom sposobnošću djelovanja u područjima poput klimatske politike, vanjske politike, migracija, gospodarstva i zaštite vladavine prava.
To mi se čini kao jedan od glavnih rizika. Vidjet ćemo što će se dogoditi. Situacija u Njemačkoj i Francuskoj nije bezazlena i ne može se uzeti olako. Ali isto tako, nedavna događanja u Mađarskoj ukazuju na to da autokratizacija nije nepovratan proces. Kao što vidimo promjene nagore, isto tako možemo vidjeti i preokret procesa koji su nam se činili apsolutno ukorijenjenima i nepromjenjivima“, poentira naša gošća.
Više o tome što je govorila Tena Prelec, pogledajte u emisiji Svijet plus.
FOTO Pogledajte prizore s benzinskih u Hrvatskoj nakon što je uvedeno ograničeno točenje go
Otvori KEKS Pay
O jačanju krajnje desnice nam bude govoril nasilnik sa Hrt_a koji je izbačen od tamo zbog svog nasilničkog ponašanja. To je poput onog Babića( utajivača poreza) sa indexa kaj je pisal o korupciji političara.