Te ljetne noći, točno u 23 sata i 47 minuta, u Općoj bolnici Oldham u blizini Manchestera, carskim je rezom na svijet stigla djevojčica teška 2608 grama - Louise Joy Brown. Za njezine roditelje, tada 31-godišnju Lesley i 37-godišnjeg Johna Browna, bilo je to ispunjenje najvećeg sna i sretan kraj devetogodišnje agonije. Naime, zbog začepljenih jajovoda liječnici su tvrdili da je začeće gotovo nemoguća misija, procjenjujući da su šanse da se to dogodi gotovo nikakve, tek jedan prema milijun, a ta je spoznaja Lesley gurnula preko ruba, u stanje teške depresije.
No, medicinsko čudo se ipak dogodilo, a iza njega je stajao samozatajni, ali krajnje posvećen trojac britanskih znanstvenika: ginekolog Patrick Steptoe, fiziolog Robert Edwards i embriologinja Jean Purdy. Zbog velikog pritiska znanstvene zajednice, ali i javnosti koja je s nepovjerenjem gledala na njihove eksperimente, trojac je čitavo desetljeće radio u tajnosti. Steptoe i Edwards su embrije pokušali implantirati u tijela 282 žene, od čega je njih samo pet ostvarilo kliničku trudnoću, no nijedna nije uspjela iznijeti trudnoću do kraja, sve do Lesley Brown. Medicinski postupak koji je u to vrijeme bio apsolutno revolucionaran iskorak u povijesti medicine izveden je 10. studenog 1977. godine. Iz jajnika Lesley Brown tada je izvađena jajna stanica koja je potom u staklenoj posudi - petrijevki, a ne u epruveti kako se često pogrešno navodi - oplođena spermom njezina supruga Johna. Dva i pol dana kasnije, embrij je vraćen u njezinu maternicu. Iako je često nepravedno marginalizirana, u ovoj povijesnoj priči ključna karika tima bila je Jean Purdy - prva embriologinja na svijetu koja je pod mikroskopom vidjela kako se oplođena jajna stanica Louiseinih roditelja počinje dijeliti.
"Samo kratka poruka da vas obavijestim da su rani rezultati vaše krvi i urina vrlo ohrabrujući i ukazuju da biste mogli biti u ranoj trudnoći. Stoga, molim vas, budite mirni – bez skijanja, penjanja ili bilo čega previše napornog, uključujući božićnu kupovinu!", stajalo je u pismu nade koje je Robert Edwards poslao Lesley.
Ubrzo nakon toga vijest je procurila i u medije, što je dotadašnji miran život skromnog bračnog para iz Bristola preko noći pretvorilo u pravi pakao u kojem više nije bilo ni trunke privatnosti. Medijska hajka bila je toliko nemilosrdna da je ginekolog Patrick Steptoe doslovno prokrijumčario Lesley iz njezina doma te ju je, kako bi ju zaštitio od hordi radoznalaca, skrivenu u automobilu odvezao u kuću svoje majke u Lincolnu. U bolnici u Oldhamu situacija je postala još bizarnija – kako bi se domogli ekskluzivnih informacija ili fotografija reporteri su se pokušavali ušuljati u njezinu bolničku sobu, pri čemu nisu prezali ni od najmaštovitijih metoda, od prerušavanja u čistače, pa do bizarnih lažnih dojava o bombi.
Nada za milijune parova
Kako bi jednom zauvijek ušutkali skeptike i teoretičare zavjere od kojih se očekivalo da će tvrditi kako je Lesley zapravo začela prirodnim putem, čin porođaja bio je detaljno snimljen kamerama, a te su snimke ujedno bile i neoboriv medicinski dokaz o teškom oštećenju i neprohodnosti njezinih jajovoda.
Kada je na svijet konačno došla prva beba iz epruvete, ugledni američki tjednik Time taj je događaj opisao kao “možda najiščekivanije i najznačajnije rođenje u posljednjih dvije tisuće godina povijesti čovječanstva". Naime, Louise Joy Brown, kojoj su srednje ime Joy, što znači radost, dali sami liječnici, nije bila samo beba, bila je i živi dokaz da je znanost pomaknula granice mogućeg te je postala simbol nade za milijune parova koji su se suočavali sa sličnim izazovima. Odmah nakon rođenja, Louise je postala međunarodna zvijezda. Njezino lice krasilo je naslovnice časopisa diljem svijeta, a obitelj je bila primorana krenuti na iscrpljujuću šestomjesečnu medijsku turneju po Japanu, SAD-u, Kanadi i Irskoj.
"U Japanu su nas na ulici opsjedali ljudi koji su pokušavali vidjeti 'posebnu' bebu", prisjetila se Louise.
Reakcije su bile podijeljene, roditeljima su stizale stotine čestitki i pisama podrške, ali i poruke pune mržnje i zlobe. Javna debata koja je uslijedila bila je žestoka - vjerske skupine osuđivale su postupak govoreći kako se znanstvenici "igraju Boga", dok su etičari izražavali zabrinutost i zgražanje zbog embrija koji su tijekom procesa bili uništeni. Čak je i sekularno društvo bilo uznemireno. Neke novine i čitatelji povlačili su paralele, uspoređujući rođenje prve bebe iz epruvete s mračnim vizijama koje su iznesene u distopijskom remek-djelu Aldousa Huxleyja "Vrli novi svijet", u kojem je autor još 1932. godine opisao zastrašujuće društvo u kojem se ljudska bića ne rađaju, već se masovno uzgajaju i prilagođavaju unutar laboratorijskih uvjeta.
"Nalazimo se na skliskom terenu. Zapadno društvo izgrađeno je oko obitelji, što se događa s obitelji jednom kada odvojite seks od stvaranja potomstva?", rekao je 1978. godine za Time britanski genetičar Robert J. Berry.
Osim znanstvenika, na meti kritičara našli su se i roditelji prve bebe iz epruvete kojima se zamjeralo to što su rođenje svog djeteta pretvorili u medijski događaj.
"Moji roditelji nisu imali izbora. Da to nisu učinili javnim, ljudi bi se pitali: 'Zašto je ne možemo vidjeti? Što nije u redu s njom? Steptoeu i Edwardsu bilo je potrebno da rođenje bude javno. Da je bilo što sa mnom pošlo po zlu, to bi bio kraj postupka in vitro oplodnje”, objasnila je kasnije Louise, opravdavajući postupke svojih roditelja.
I druga beba u obitelji
Unatoč globalnoj slavi, Lesley i John Brown bili su odlučni u svojoj želji da kćerkici osiguraju što normalnije i mirnije djetinjstvo. Nakon početne medijske oluje povukli su se iz javnosti, odbijali su intervjue, a informacije medijima davali su na kapaljku, uglavnom samo povodom važnih obljetnica. Kada su maloj Louise bile četiri godine, odlučili su joj pokazati snimku njezina rođenja, objasnivši da su joj "gospodin Steptoe i doktor Edwards pomogli da dođe na svijet".
Samo četiri godine nakon rođenja prve kćerkice, obiteljska sreća Brownovih postala je još potpunija - tada još uvijek revolucionarnim postupkom izvantjelesne oplodnje dobili su i drugu kćer, a Louise je dobila sestru Natalie koja je 40. IVF beba na svijetu. Godine 1999. i Natalie je ispisala stranicu povijesti postavši prva osoba začeta izvantjelesnom oplodnjom koja je dijete rodila prirodnim putem.
Ikona nade
Prva beba iz epruvete, Louise Brown, danas, kako sama kaže, živi "vrlo normalnim životom". Radi kao službenica u tvrtki za pomorski prijevoz u jugozapadnoj Engleskoj. Godine 2004. udala se za zaštitara Wesleyja Mullindera, par ima dva sina, Camerona i Aidena, koji su začeti prirodnim putem. Njezin otac John preminuo je 2007. godine u 64. godini života, a pet godina kasnije, u 64. godini života, umrla joj je i majka Lesley. Kako bi sačuvala uspomenu na svoje roditelje i ispričala priču iz perspektive svoje obitelji, Louise je napisala autobiografiju "Moj život kao prva beba iz epruvete".
Iako je svjesna svoje uloge u povijesti kao i težine koju nosi njezino postojanje kao univerzalni simbol nade za sve one koji se bore s neplodnošću, Louise ističe kako su pravi heroji njezini roditelji i znanstvenici.
Od troje znanstvenika koji su ostavili neizbrisiv trag u povijesti otvorivši za milijune parova vrata budućnosti, više nitko nije među živima. Jean Purdy umrla je od melanoma 1985. u dobi od samo 39 godina, a tri godine kasnije od raka je u 75. godini života preminuo i Patrick Steptoe. Robert Edwards nadživio ih je za više od dva desetljeća, umro je 2013. u 87. godini. Godine 2010. dodijeljena mu je Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu za razvoj in vitro oplodnje. Iako njegovi ključni suradnici, Steptoe i Purdy, to priznanje nisu doživjeli, trag koji je troje znanstvenika ostavilo u povijesti je neizbrisiv.
Procjenjuje se da je od rođenja Louise Brown, zahvaljujući IVF-u i drugim potpomognutim reproduktivnim tehnologijama, do danas rođeno više od dvanaest milijuna djece.
Ostale priče iz Arhive Večernjeg možete pronaći OVDJE.
*uz korištenje AI-ja
Otvori KEKS Pay
