Danas je porezna savjetnica i poduzetnica, predsjednica odbora Croatian American Media Associationa te jedna od pokretačica platforme Croatians Online. Dvadeset godina bila je učiteljica u hrvatskoj školi u Astoriji, uređivala je iseljeničke publikacije, organizirala događanja i povezivala ljude koji su živjeli kilometrima udaljeni jedni od drugih. Iza svih tih uloga nalazi se priča o ženi koja je u jednom od najvećih svjetskih gradova uspjela izgraditi novi život, a da pritom nikada nije izgubila vezu sa zemljom iz koje je krenula.
U Americi je ponovno morala dokazati tko je
Dok je živjela u Istri, Sanja je mnogo čitala, razmišljala o svijetu i zamišljala život u velikom gradu. Kada je prvi put stigla u New York na vjenčanje svojega brata, zaljubila se u njegovu energiju i odlučila da će se vratiti. Odlazak nije bio bijeg od Hrvatske ni potraga za ekonomskim spasom. Završila je fakultet, radila kao novinarka i već imala život kojim je bila zadovoljna. „Nije meni bilo loše u Hrvatskoj. Nije bilo ni potrebe da odem. Radila sam ono što sam voljela“, kaže Bogović, ističući da ljudi ponekad ne odlaze zato što moraju, nego zato što osjete da se na nekom drugom mjestu mogu potpunije pronaći.
New York joj je dao taj osjećaj pripadnosti, ali ju je istodobno suočio s iskustvom poznatim brojnim iseljenicima. Sve što je prethodno postigla u Hrvatskoj u novoj zemlji više se nije podrazumijevalo. Morala je graditi kontakte, dokazivati svoje sposobnosti i ponovno stvarati profesionalni identitet. „Dođeš ovdje i ustvari si kao bez identiteta. Osjećaš se kao da si stvarno ponovno na početku“, prisjeća se.
Po struci ekonomistica, u Sjedinjenim Američkim Državama od prvoga je dana radila u području računovodstva i poreznog savjetovanja. Prije nekoliko godina pokrenula je vlastiti biznis, što joj je omogućilo da spoji poslovno iskustvo s kreativnošću i potrebom za stvaranjem. Upravo je u samostalnom radu pronašla slobodu koja joj je nedostajala - mogućnost da sama donosi odluke, razvija ideje i neprestano uči. Novinarstvo, međutim, nikada nije napustila. Ostalo je dio njezina identiteta i način na koji promatra ljude oko sebe.
Ako priče nisu zapisane, kao da se nisu dogodile
Sredinom 2000-ih sudjelovala je u pokretanju novina Croatian Chronicle, dvotjednika koji je pratio život Hrvata diljem Sjedinjenih Američkih Država. Distribucija tiskanih novina na tako velikom prostoru bila je zahtjevna, ali njihova vrijednost nije bila samo u prenošenju aktualnih vijesti. Postale su kronika jednog razdoblja hrvatskog iseljeništva, zapis o ljudima, događajima i zajednicama čije bi priče bez medija lako ostale zaboravljene.
Primjerci novina danas se čuvaju u Kongresnoj knjižnici u Washingtonu i u Hrvatskoj. Godinama je radila i na crkvenom biltenu Hrvatski korijen, u kojem su ostajali zapisani važni trenuci zajednice u Astoriji – rođenja, krštenja, pričesti, posjeti i društvena događanja. „Ako nije zapisano, nije se dogodilo“, rečenica je kojom ova svestrana žena najbolje opisuje svoj odnos prema novinarstvu.
Iz iste potrebe nastao je Croatians Online, platforma koja povezuje portal, radio, podcaste, video i društvene mreže. Floričić Bogović je primijetila da se u hrvatskim medijima malo govori o životu iseljeništva u Sjevernoj Americi i Australiji, iako ondje postoje brojne uspješne, emotivne i važne priče. Aktivnosti hrvatskih klubova u New Yorku, Chicagu, Clevelandu ili drugim gradovima uglavnom su ostajale poznate samo lokalnoj zajednici. Croatians Online zato je zamišljen kao zajednički prostor u kojem će te priče postati vidljive i trajno zabilježene. Sanja naglašava da platforma ne želi biti konkurencija drugim medijima. Svaki tekst i svaka objava o hrvatskom iseljeništvu za nju su uspjeh, bez obzira na to tko ih objavljuje. Cilj je približiti dijasporu Hrvatskoj, ali i pokazati Hrvatsku iz perspektive ljudi koji je promatraju s udaljenosti.
Iseljenici, kaže, svoju domovinu često doživljavaju drukčije. Ne žive s njezinim svakodnevnim problemima, nego je vide kroz obitelj, korijene, uspomene i osjećaj pripadnosti. Upravo zato je s ponosom predstavljaju američkim prijateljima, preporučuju im hrvatske gradove, hranu i običaje te postaju njezini najiskreniji ambasadori.
Zajedništvo se pokazuje kada nestanu sve razlike
Snaga hrvatskog iseljeništva posebno se pokazala tijekom Svjetskog nogometnog prvenstva 2026., kada je Croatians Online sudjelovao u povezivanju navijača i hrvatskih organizacija diljem Sjeverne Amerike. Platforma je u tom razdoblju snažno povećala vidljivost, ali Sanja ističe da statistike nisu bile najvažnije. Pravi uspjeh bio je povezati ljude i pokazati da Hrvati u Americi znaju biti domaćini sunarodnjacima koji dolaze iz svih dijelova svijeta.
Iza velikih okupljanja, navijačkih prizora i goleme hrvatske stometarske navijačke zastave stajali su tjedni organizacije. Provjeravale su se rute, pratilo vrijeme, komuniciralo s policijom, gradskim službama i FIFA-om te povezivalo lokalne zajednice u New Yorku, Dallasu, Philadelphiji, Torontu i drugim gradovima. „Mislim da smo stvarno ostavili pečat u Americi i da će se još dugo pričati o tim ludim, simpatičnim Hrvatima“, kaže Sanja. Posebno joj je ostao u sjećanju trenutak kada je na stadionu u Torontu osjetila koliko navijači mogu nositi reprezentaciju. Do tada se nije smatrala velikom ljubiteljicom nogometa, no energija s tribina potpuno ju je osvojila. Ipak, važnija od samih utakmica bila su nova prijateljstva, poznanstva i osjećaj da su brojne lokalne hrvatske zajednice postale jedno.
Upravo u toj sposobnosti ujedinjavanja vidi najveću snagu dijaspore. Hrvatski klubovi u različitim gradovima često djeluju zasebno i okupljaju ljude prema regiji ili mjestu podrijetla, ali kada se pojavi zajednički cilj, sve podjele postaju nevažne. „Nije bilo bitno dolaziš li iz Australije, nekog malog mjesta u Istri ili živiš na Manhattanu. U tom trenutku bio si samo Hrvat“, poručuje. Sličan potencijal vidi i u radu ACAPA-a, Udruge hrvatsko-američkih profesionalaca koja povezuje hrvatske i hrvatsko-američke stručnjake. Kroz ACAP je upoznala ljude koji su joj pomogli u poslovnom razvoju, a uključila se i u pripremu jubilarne konferencije u Seattleu. Smatra da u Americi postoji golem hrvatski ljudski i gospodarski potencijal te da povezivanje stručnjaka može otvoriti nove prilike i za Hrvatsku.
Unatoč vlastitom poslu, medijskim projektima i volontiranju, Sanja priznaje da ne stiže sve bez kompromisa. Ipak, vjeruje da se vrijeme uvijek pronađe za ono u čemu čovjek vidi smisao i budućnost. Najveća vrijednosti svih projekata su, kaže, ljudi koji ulažu svoje slobodno vrijeme, znanje i energiju bez očekivanja osobne koristi. Sanja Floričić Bogović danas se može stopiti s masom na Petoj aveniji i osjećati kao dio velikog, uzbudljivog New Yorka, a istodobno ostati čvrsto povezana s Hrvatskom. Ne planira nužno povratak, ali ističe da se domovini može doprinositi i izdaleka. „Ja ću tu ostati, ali što god mogu učiniti za Hrvatsku, tu sam.“ Inspirativnu priču Sanje Floričić Bogović poslušajte u podcastu Cronnect. Podcast nastaje u suradnji Večernjeg lista, IMC agencije i Croatians Onlinea.
Otvori KEKS Pay
