"Treba biti naoružan do zuba, jer je to puno bolji način da nekoga odvrati od napada nego pacifističke konferencije”, kaže ekonomski analitičar Andrej Grubišić u emisiji Svijet plus na Večernji TV-u koju vodi novinarka Dea Redžić, u razgovoru o svjetskim krizama, ratovima i njihovim profiterima i posljedicama aktualnih sukoba na Europu i Hrvatsku.
Tezu da ratovi pokreću ekonomiju naziva jednom od najvećih zabluda. "Rat je u najboljem slučaju igra nulte sume, a najčešće smo svi zajedno u minusu. Najveći ekonomski napredak događa se u razdobljima produženog mira.” Recesiju smatra neminovnom. “Čak i da nema ratova, ući ćemo u recesiju jer je to sastavni dio ekonomskih ciklusa. O krizi se previše govori, a konkretni efekti na građane često krivo tumače. Danas za prosječnu plaću i dalje možete kupiti više goriva nego prije desetak godina. Problem nastaje jer su lavovski dio cijene goriva državni nameti. Kada bi se država odrekla svog dijela, cijena bi bila niža. Cijena rezervoara goriva u Hrvatskoj ne ovisi toliko o ratu, nego izravno o poreznoj politici i intervenciji države. Državna potrošnja premašila je 50 posto BDP-a, što znači da je svaka druga kuna ili euro vezana uz državu”, kaže.
Komentirajući širu sliku standarda tvrdi da ljudi danas troše na stvari koje prije nisu bile standard – dva automobila u kućanstvu, odlasci u restorane, putovanja, skijanja, ljetovanja, aktivnosti za djecu. Na pitanje novinarke tko je danas najbogatiji na svijetu odgovara da je objašnjenje vrlo zanimljivo jer se bogatstvo ne mjeri samo brojkama. "SAD ima najveći ukupni BDP, ali to ne znači da su najbogatije po svakom kriteriju Mnogi ljudi iz svijeta kad dođu ovdje kažu da im se sviđa mediteranski način života.” Izdvaja Kinu kao ključnu globalnu promjenu, a Trumpa vidi kao osobu koja želi biti zapamćena te više ne bira sredstva da dođe do cilja.
Kina ne raste zbog providnosti partijskih vođa nego zato što su dopustili određenu ekonomsku slobodu. Kada milijardu i 400 milijuna ljudi dobije prostor za djelovanje, vidite rezultate”, kaže Grubišić upozoravajući da europski proizvođači teško mogu konkurirati takvom modelu.
"Ne vidim ozbiljnu političku alternativu u EU, sve je sporo, država je sve prisutnija i sve regulira. Ljudi rade u administraciji 20 tisuća eura mjesečno, a u privatnom sektoru ne bi mogli dobiti ni dio toga jer bi tamo morali davati rezultate. Jasno je da imate dovoljan broj ljudi koji su spremni braniti takav sustav, Relativno mali broj ljudi pokušava regulirati život ogromnom broju ljudi.”
Kako u Hrvatskoj danas kupiti nekretninu, sačuvati novac u nesigurnim vremenima i gdje uložiti? “To da su Hrvati veliki ulagatelji u nekretnine jednostavno nije točno. Većina ljudi ima nekretninu u kojoj živi, ali to nije investicijska klasa. Također percepcija o nepriuštivosti nije u potpunosti utemeljena u podacima. Kada pogledate omjer cijene kvadrata i plaće kroz zadnjih 20 i više godina, vidjet ćete da je u mnogim razdobljima bilo manje dostupno nego danas. Ako želite da stanovanje bude priuštivije, ostavite ljudima više novca kroz manje poreze, a ne kroz državne programe”, osvrće se na Bačićeve zakone, te dodaje kako je još jedna zabluda da je za investiranje potreban veliki novac.
"Treba se educirati, YouTube je pun kvalitetnih predavanja i materijala. Konkretan primjer su fondovi, Možete s malim iznosima ulagati i biti izloženi globalnim tržištima, pa čak i nekretninama, bez da imate stotine tisuća eura.” Mladima u Hrvatskoj savjetuje: “Idite u poduzetništvo. To je najveća prilika. Kupac, dobavljač i radnik moraju biti zadovoljni radnik, država uzima porez i tek na kraju ostaje vlasnik, Upravo u tom balansu je model koji dugoročno stvara vrijednost.
Otvori KEKS Pay
Problem su porezi i što se dobije za te visoke poreze. Javne strukture su se postavile da smo mi tu radi njih i da su one prioritet, a da istovremeno nemaju apsolutno nikakve odgovornosti uz velike privilegije. I to je to... U ovim teškim vremenima masovno zapošljavanje u javnom sektoru se nastavilo, porastao je za novih 20-tak tisuća ljudi, i dalje su usluge sve lošije, plaće su im sve veće. Zato ne čudi da se na prosvjedu udružuju s drugim trošiteljima proračuna, te zajedno traže da se uzme još novaca privatnom sektoru. Sada ih je već toliko, da su odlučujuća glasačka mašinerija i politika će im udovoljiti u svemu... Znači čekaju nas novi nameti, novi porezi, novo izmišljanje tople vode... Od kada je Hrvatske, najveći problem i kočnica jačem razvoju su te javne strukture, umjesto da se to rješava, problem je sve veći i veći, država je sve skuplja i skuplja...