Otvorenjem izložbe „Princip nade“ u Gradskom muzeju Bjelovar, hrvatska kulturna scena dobila je jednu od najvažnijih izložbi ove godine – izložbu koja nadilazi retrospektivu i ulazi u prostor društvenog, povijesnog i etičkog promišljanja uloge umjetnosti u vremenu kriza, revizionizama i kolektivnog zaborava. Posvećena jednom od ključnih kipara druge polovice 20. stoljeća, Vojinu Bakiću, izložba simbolički i stvarno vraća umjetnika u javni prostor iz kojeg je desetljećima bio potiskivan.
Naziv izložbe preuzet je iz filozofije njemačkog mislitelja Ernsta Blocha, a kustoski koncept jasno ga povezuje s Bakićevim umjetničkim i životnim opusom – nadom shvaćenom ne kao apstraktnom utjehom, već kao aktivnom silom stvaranja, društvene odgovornosti i vjere u mogućnost pravednijeg svijeta.
Povratak umjetnika čije je djelo bilo sustavno marginalizirano
Vojin Bakić jedan je od rijetkih hrvatskih umjetnika čiji je opus istodobno obilježio klasičnu figurativnu skulpturu i radikalne iskorake u apstrakciju i modernizam. Njegovi spomenici i skulpture obilježili su javni prostor nekadašnje države, no ratna razaranja i ideološki lomovi devedesetih doveli su do devastacije velikog dijela njegova rada i pokušaja brisanja iz kolektivne memorije. U tom kontekstu, izložba „Princip nade“ ima dodatnu težinu – ona nije samo izložba umjetničkih djela, već i čin kulturne reparacije.
– Ova izložba je istinska svečanost jer se Bakić formalno i stvarno vraća tamo gdje pripada – rekao je na otvorenju izaslanik predsjednika Republike Hrvatske za kulturu, istaknuvši kako je riječ o autoru koji zauzima ključno mjesto u hrvatskoj i europskoj skulpturi 20. stoljeća. Naglasio je i da je Bakić bio podjednako snažan u tzv. konvencionalnoj skulpturi i u geometrijskoj apstrakciji, što izložba jasno demonstrira, ali i da nakon svih povijesnih lomova „ako išta ostaje – ostaje umjetnost“.
Izložba koja govori sadašnjem trenutku
Govoreći o važnosti izložbe, istaknuto je kako ona dolazi u trenutku globalne i društvene nesigurnosti, u vremenu ratova, polarizacija i slabljenja temeljnih vrijednosti. – Riječ je o velikoj izložbi s velikom porukom, ne političkom, nego umjetničkom – istaknuo je gradonačelnik Bjelovara Dario Hrebak, naglasivši da sam naziv „Princip nade“ u današnjem kontekstu nosi snažnu simboliku. Prema njegovim riječima, izložba potvrđuje da umjetnost ima moć govoriti univerzalnim jezikom u vremenima kada institucije i politike često zakažu.
Obiteljska perspektiva i budućnost nasljeđa
U ime obitelji Bakić, okupljenima se obratila unuka umjetnika Ana Martina Bakić, naglasivši kako je izložba rezultat dugog i složenog procesa suradnje, ali i osobno važan trenutak za obitelj. – Nada se ovdje razumije kao aktivna funkcija stvaranja, kao umjetničko traganje za idealnom formom, ali i kao vjera da se budućnost može graditi na idejama zajedništva, solidarnosti i pravednog društva – istaknula je. Posebno je naglasila i važnost projekta obnove rodne kuće Vojina Bakića, koja bi trebala postati referentno mjesto za istraživanje i prezentaciju njegova rada, ali i prostor suvremenih umjetničkih i interdisciplinarnih praksi.
Izložba kao kulturna poruka
„Princip nade“ u Bjelovaru tako nadilazi lokalni kontekst i potvrđuje se kao nacionalno relevantan kulturni događaj. Izložba otvara pitanja odnosa prema antifašističkom nasljeđu, modernističkoj umjetnosti i odgovornosti institucija prema umjetnicima čiji su rad i život obilježili 20. stoljeće. U vremenu u kojem se povijest često pojednostavljuje, a umjetnost svodi na dekor, izložba o Vojinu Bakiću podsjeća da su umjetnici oni koji dugoročno oblikuju društvo – i da je nada, kako je to razumio i Bakić, uvijek čin stvaranja.
Otvori KEKS Pay
