Nema više nikakvog smisla Hrvate redovito anketirati i tlačiti ih pitanjem da ocijene smjer kojim Hrvatska ide. A anketari to uporno čine već 20-ak godina. I odgovor je uvijek isti. Hrvati, njih 70 do 74 posto, uvijek će rado odgovoriti da Hrvatska ide pogrešnim smjerom. Dakle, ili smo mi najfrustriranija nacija na svijetu ili doista imamo najgoru državu. I nikada anketari ne postave pitanje "a koji je to onda dobar smjer". U istim tim anketama traži se od naših ljudi da daju ocjenu instituciji predsjednika Republike, premijera i Sabora. I tu je rezultat uvijek isti, ocjena levitira između 2 i 3. Bilo bi i ovdje zanimljivo, recimo, da pitanje bude kojom biste ocjenom ocijenili Hrvate. Uglavnom, sve su to besmislice. Kao da smo mi Hrvati savršen narod, sve sami Nijemci i Švicarci, koji onda relevantno mogu ocjenjivati svoju državu i vlast. A odgovor se nalazi u narodnim poslovicama, po kojima se vidi da mi ipak nismo blesav narod. I tako imamo i poslovicu koja kaže: kakva svinja, takva mast, kakav narod, takva vlast. Toliko o usmjerenju nas i države. Problem je kod naših ljudi da veći dio njih još uvijek od države očekuje najviše, a puno manje od samog sebe. Traže da se država promijeni ne shvaćajući da te promjene prvo počinju s njima.
Podpisujem sve što sam uspio pročitati. Znači Hrvati su odvijek tipično nezadovoljni koliko god loše ili dobro išlo. A ide nam sasvim solidno. I naravno drugo, svi jadikuju i kukaju a nitko ne želi početi kod sebe sa moralnim ponašanjem.. Uvijek su drugi krivi i uvijek drugi moraju nešto promjeniti. To je još onaj balkanski odnosno jugomentalitet da se ide uvijek lakšim putem i traži se izgovor za osobno loše/nemoralno ponašanje.