Kamen po kamen - palača, zrno po zrno - pogača. A tu staru poslovicu može se i parafrazirati: mililimetar po milimetar - most na Cetini. To vam prolazi kroz glavu dok stojite na tom građevinskom čudu koje spaja dva tunela probijena u klisurinama kanjona Cetine kod Omiša. Prizori s tog mosta do čijeg je spajanja preostalo samo još 20 centimetara zadivljujući su na koju god stranu pogledate. Bilo prema moru, rijeci ili tunelima probijenim u stijenama iznad Omiša.
Za našeg obilaska tog jedinstvenog gradilišta u Hrvatskoj "derala" je bura i radnici su se upravo pripremali za potiskivanje zadnjeg elementa čelične konstrukcije tog mosta postavljenog 70 metara iznad Cetine. Trebalo je još potisnuti 7,5 metara čelične konstrukcije, ali bura je, kako se to kaže u Dalmaciji, puhala taj dan na refule, s udarima od 16 metara u sekundi, a da bi se posljednji segment mogao potisnuti morala je brzina vjetra pasti ispod 11 metara u sekundi. Pa je taj jedan od značajnijih pothvata u gradnji mosta Cetina morao biti odgođen za jedan dan, dok bura ne popusti. A upravo to potiskivanje čelične konstrukcije mosta preko Cetine posebnost je cijelog tog projekta jer dosad ni jedan most u Hrvatskoj nije tako građen. A proces potiskivanja ide polako, golim okom se ne primijeti da se išta događa jer sve mora biti jako prezicno pa potiskivanje ide milimetar po milimetar. Pri potiskivanju konstrukcija ide malo prema dolje pa malo prema gore, a neke je to zbunilo pa su pomislili da su izvođači radova "fulali visine" jer dvije strane mosta nisu bile na istoj razini.
Novinarčići sitnog zuba lože narod, koji nema pojma o gradnji mosta niti nebodera, i rade negativnu emociju oko laži. Bitno je stvoriti klikove. Kada stvore dovoljno negativnog momentuma raje onda se isti novinari čude kako su ljudi neobrazovani i negativni. Dakle novinari, neovisno o temi, prestanite stvarati negativnu atmosferu, a onda osuđivati narod koji krene pozivati na linč osoba u koje ste vi prvi uperili prstom.