Rijeka je ovih dana napravila nešto što u Hrvatskoj zvuči gotovo subverzivno: javno je nagradila normalnost. U anketi portala Rijeka Danas, u kojoj je sudjelovalo više od tisuću čitatelja, za osobu koja je ostavila najpozitivniji trag u javnom i društvenom životu grada izabran je riječki nadbiskup Mate Uzinić. S 39 posto glasova, uvjerljivo ispred ostalih. Zasluženo. I baš zato poučno. Jer čim jedan biskup progovori o dijalogu, solidarnosti i otvorenosti, dio "uvjerenih katolika" reagira kao da je netko bacio bombu na katedralu. U hrvatskoj kvazipobožnosti, šutnja je postala mjera svetosti, a javna riječ sumnjiva aktivnost. I onda se čudimo što nam je javna rasprava na razini birtijske galame.
Uzinić je zlo što ga podržava 10 % katolika vjernika i 90 % ateista koje baš nikada preobratiti neće. Samo zato ga i podržavaju jer vide da s njim nešto ne štima. Vidjela i hartija još 2021. kada ga proglasila svojom osobom godine. Isto kao što su iskopali i ovog lažnog teologa, prebjega van granica i vjerojatno na protestantizam jednog od rijetkih gorih od crvenog Uzinića. Uzalud pamfleti, samohvale, naturanja, pravi vjernici bi rekli istina i pravda će na kraju ipak pobijediti. Vjera i crkva oduprla se većim i gorim iskušenjima, nasrtajima i Judama.