Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima zamišljen je kao civilizacijski korektiv: dan u kojem Europa kleči pred mrtvima kako bi živima dala lekciju. U hrvatskoj praksi taj datum, međutim, prerasta u paradoks. Dok Europa govori o svim žrtvama fašizma, nacizma i komunizma, kod nas društveno-politički mainstream komemorira tek dio njih, najčešće samo žrtve komunizma. Predstavnici Vlade i Crkve deklarativno osuđuju sve totalitarizme, ali kada dođe trenutak da se spomenu ustaški zločini, nastaje tišina. Slično vrijedi i za lijevi spektar, koji ne želi priznati da je Jugoslavija bila totalitarna tvorevina.
Najveća hrvatska tragedija jest što profesionalni domoljubi društvo i dalje drže zakopano u rovovima
Komentara 1
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
a ne kao mi Talijani koji priznajemo sve zločine i još dodamo i one koji nisu nikad postojali, kako bi od svega toga napravili komediju 😃..."Smijemo se i smijat ćemo se, jer je ozbiljnost uvik bila prijateljica licemjera." Ugo Foscolo P.S. svaka usporedba s Hrvatima je slučajna 😉