To je taj Milanovićev “pakao” koji je obećao Karamarku, Petrovu i Timu Oreškoviću? Prirediti u Saboru igrokaz o borbi između antifašizma i snaga zla.
S novim glumcima vratiti nas u radnju iz 1945.? Proglasiti novu vladu “filoustaškom”? Organizirati jurišnike koji će u maniri spikerica sjevernokorejske televizije krenuti u Saboru u verbalnu likvidaciju neprijatelja. I nije nešto. Da je riječ o šali ili dječjoj igri, SDP bi onda trebao u igrokazu zauzeti partizansku stranu i postati “filopartizanska” stranka. A Milanović je onda tu što – nasljednik Tita?
No, da tu uopće nema prostora za šalu, dokazuje i Milanovićev nastup na sjednici Glavnog odbora SDP-a. Gdje je, nakon prospavane noći u kojoj je morao napustiti Banske dvore, održao govor na temu “dosezi antifašizma”! Znači, i dalje je u istom filmu gdje se bore partizani i ustaše. I to je taj novi izborni program koji Milanović predlaže za, kako očekuje, brzi povratak SDP-a na vlast? Nije tajna da on računa da će nova vlada biti preslaba te će se urušiti prije ili kasnije. Kako ne planira taj događaj čekati prekriženih ruku, Milanović zaziva ideološki rat i želi izvana potkopati vladajuće. Ovdje on, čini se, polazi od premise kako je za njegovu političku budućnost najvrednije produbiti ideološke podjele. Jer, kako će voditi antifašistički ustanak ako s druge strane nema fašista? Ako ih, dakle, nema, valja ih proizvesti, barem virtualno.
Milanović se, istina, već dugo priprema za ovakav “rat”, a probu “pakla” izveo je u petak u sabornici. Pjena na ustima, galama, pokušaj ucjene lažima, to smo vidjeli tijekom sjednice. Milanović je, zavaljen po posljednji put u fotelju u Banskim dvorima, vjerojatno i koordinirao “napade” svojih jurišnih ekipa, no jedino što su uspjeli postignuti bio je pokušaj likvidacije kandidature ministra kulture Zlatka Hasanbegovića. Kojemu su oni uistinu i proizveli pakao i javni linč. Naravno da Hasanbegović nije izabran kao “target” slučajno, nego su Milanovićevi jurišnici tražili slabiju točku, što jest legitimno. No kako su kasnije izjave, informacije i analize pokazale, nije legitimno sijati laži o “živom” čovjeku. Ni sijati informacije da je Hasanbegović bio u ustaškom HOP-u (a nije), da je objavljivao na webu udruge na čijoj je naslovnici pozdrav “Za dom spremni” (udruga uopće nema web stranicu), da je lažirao kolegin CV (a nije). Novi ministar kulture jedino je rekao da pojma “antifašizam” nema u hrvatskom Ustavu, nego da se spominje ZAVNOH.
Hasanbegović, međutim, za Milanovićeve jurišnike i, važnije, stotine ljevičarskih udruga (organizirale i demonstracije protiv “Goebbelsa”) doista predstavlja opasnost. Preuzima Ministarstvo kulture koje, s godišnjim proračunom od oko milijardu kuna, predstavlja zlatnu koku za ljevičarske udruge, portale i zaklade čudna naziva, koje dobivaju i po 8, 9 milijuna kuna, dok, primjerice, jedna Matica hrvatska dobiva 5 milijuna kuna. To je odnos i računica koju će Hasanbegović promijeniti. Jačina napada na Hasanbegovića, tako, posljedica je straha Milanovićevih jurišnika jer oni jednostavno ne znaju kako ga pobijediti. Da je on provincijski hadezeovac iz 90-ih s jakim obrvama i akcentom, znali bi kako. Ali Hasanbegović izgleda, ponaša se i obrazovan je poput – njih!
I nije jedini, slijedi ga plejada modernih hrvatskih konzervativaca. Koji prijete da u budućnosti postanu novi “Kolinde” i “Timovi”. Misli li Milanović da se protiv ovih može boriti nazadnom taktikom “ustaša i partizana”, nije ništa naučio.
>>Bi li predsjednik Vlade na odlasku Zoran Milanović bio dobar ustaša? I te kako!
>>Orešković: Izazovi su ispred nas, ali moj tim je spreman. Milanović: Želim mu sve najbolje
Drugovi su zaostali u vremenu. Antifašizam je umro na Jalti. Imali smo hladni rat u međuvremenu između tih 'antifašista'. 50 godina nam je prijetila atomska bomba. Naravno da je cijela priča nakon Jalte floskula. Priča o antifašizmu je podgrijavanje davno pokopanog leša. Ako će se ljevica time baviti, žalosno. Nađite si neki smisao u 21. stoljeću.