Što će se sve u Hrvatskoj događati u sljedećih 365 dana, ne bi se bolje vidjelo iz dlana Andreja Plenkovića, kad bi predsjednik Vlade otvorio svoju desnicu, koliko iz najave Marka Perkovića da će "srušiti" gradonačelnika Zagreba. Bit će, znači, novih sukoba, ili kako sam reče, "dana i megdana". Paralelna vlast najavljuje radikalne poteze. U demokratskoj državi tako teške riječi ne potežu se bez velikog razloga i bez jakog pravnog i političkog uporišta. Pjevač Thompson nije jedini kojemu ne odgovara kako Tomislav Tomašević upravlja glavnim gradom; ni njegovi politički protivnici nisu se igrali Katona i prijetili da Kartagu treba razoriti. Slavni govornik služio se tom agresivnom frazom u senatu, gdje prijetnja može pristajati. Koncert nije mjesto za političke obračune, ni za politiku uopće; za to postoje stranke, postoji parlament, gdje se, između izbora, ukrštavaju interesi naroda. Na fenomen Thompsona, koji intenzivno traje dulje vrijeme, može se reagirati na dva načina: da ga se shvaća ozbiljno i da mu se daje na političkoj važnosti, ili da ga se ignorira i podcjenjuje politika kojom uspješno pazari staro za novo. Pjevač dobro živi od prodaje ustaških suvenira. Naviknut na pobjede, naučen da ga tetoše i u Banskim dvorima i na Kaptolu, Marko Perković pokazuje se kao loš gubitnik. Tomislav Tomašević postaje žrtva njegove osvetoljubivosti. Obračun s gradonačelnikom Zagreba najavljen je bombastično sa stadiona, uz povoljan komentar vlasti da je to logična reakcija na zabranu Thompsonova koncerta, a prelio se u Arenu, gdje je pjevač s nekoliko petardi izazvao novi požar strasti i opet podijelio Hrvate na veće i manje domoljube. Ako je na Maksimiru bačena kocka, u Areni je prijeđen Rubikon.
Plenkoviću bi se moglo dogoditi da žanje buru poslije vjetra koji je i sam sijao
Otvori KEKS Pay
