U najnovijoj rundi pregovora o ratu u Ukrajini, pojavili su se prijedlozi koje je Moskva iznijela SAD-u, navodno u cilju postizanja primirja. Prema tim prijedlozima, Ukrajina bi trebala prepoloviti svoju vojsku, predati dio teritorija Rusiji, zabraniti posjedovanje raketa dugog dometa te omogućiti ruskom jeziku i Ruskoj pravoslavnoj crkvi službeni status na okupiranim područjima. U zamjenu za teritorij, od Moskve se očekuje da plaća naknadu za korištenje zemlje kako bi nadoknadila financijske gubitke koje Ukrajina trpi. Istovremeno, američka strana ne bi pružila jasna sigurnosna jamstva Ukrajini, a EU bi bila potpuno izostavljena iz pregovaračkog procesa. Te kontroverzne prijedloge komentirao je nuklearni fizičar Tonči Tadić, upozoravajući na stvarne ciljeve Kremlja i ulogu Trumpove administracije.
"Ovo nije nikakav američko-ruski plan, nego je to ruski plan za kraj rata, točnije za kapitulaciju Ukrajine, pri čemu se Trumpova administracija još jednom dokazuje u ulozi najobičnijeg ruskog glasnika. U cijelosti je riječ o ruskim zahtjevima prema Ukrajini, bez ikakvih ruskih ustupaka Ukrajini, te bez jakih američkih sigurnosnih jamstava Ukrajini ako pristane na sve to, i naravno bez ikakve uloge EU u čitavoj priči. Osim prisilnog predavanja ukrajinskog teritorija Rusiji, ovaj ruski prijedlog bi prepolovio veličinu ukrajinske vojske i zabranio joj posjedovanje raketa dugog dometa. Također, blokirao bi raspoređivanje stranih trupa u Ukrajini, okončao američku vojnu pomoć i spriječio slijetanje stranih diplomatskih zrakoplova u zemlju. Ruski jezik postao bi službeni državni jezik, a Ruska pravoslavna crkva dobila bi službeni status na okupiranim teritorijima. Kad se na to doda izbjegavanje američkih sigurnosnih jamstava jasno je da je riječ o omogućavanju nastavka ruske agresije nakon kratkotrajnog primirja. Kad se još tome doda svjesno izbjegavanje ikakve uloge EU, posve je jasno da bi u Kijevu trebali biti posve ludi kad bi ovo prihvatili. Kijev je naravno ove prijedloge odbio, nakon konzultacija s partnerima u EU.
Pregovore je s američke strane vodio Steve Witkoff, poznat po bezrezervnom prihvaćanju svih ruskih prijedloga, a s ruske strane Kiril Dimitriev, voditelj ruskog investicijskog fonda. Već iz tog formata pregovora je očito kako je stvarni cilj poboljšanje gospodarskih odnosa SAD i Rusije čemu je smetnja rat u Ukrajini, točnije to što Ukrajina odbija kapitulaciju pred ruskim zahtjevima. Odnosno to što Putin, na veliko Trumpovo čuđenje, i dalje nastavlja rat kojeg ne može dobiti, a koji gospodarski uništava i slabi Rusiju. Ruski zahtjevi izrečeni u ovom prijedlogu sporazuma su isti kakvi su bili na prekinutim pregovorima u Istanbulu u ožujku 2022., gdje je Rusija od Ukrajine tražila priznanje ruske aneksije okupiranih ukrajinskih teritorija, odustajanje od članstva u NATO i EU, pokoravanje Rusiji u vezi vanjske politike kroz kvazi-neutralnost Ukrajine i smanjivanje ukrajinske vojske na razinu manju od Hrvatske Vojske nakon Oluje 1995.! Tri godine kasnije, sa zamalo milijun i pol što mrtvih, što osakaćenih Rusa, Kremlj ponavlja iste zahtjeve svog "trodnevnog rata".
Što zapravo dokazuju ovi ruski zahtjevi? Prvo, da Putinov cilj nije samo Donbas, nego je Putinov cilj kapitulacija čitave Ukrajine, te modeliranje ukrajinske unutarnje i vanjske politike po ruskom diktatu. Drugo, da Rusija ne može samo tako osvojiti niti one dijelove Ukrajine koje je u rujnu 2022. službeno uvrstila u ruski Ustav kao dijelove Rusije, pa zato pokušava dobiti te dijelove Ukrajine kroz pregovore. Uz ovaj tempo napredovanja, uz ove gubitke, svi zapadni analitičari se slažu da će Rusiji samo za osvajanje Donbasa trebati još barem pet godina i još dva milijuna što mrtvih, što ranjenih. Zato su za Putina ovi pregovori zapravo nastavak rata drugim sredstvima! Treće, više je nego očito kako Putin shvaća da mu jedino Trump može donijeti pobjedu u ovom ratu. Ali je jednako tako očito da ni Trump ne može više prisiliti Ukrajinu na kapitulaciju kako se činilo početkom godine, jer bi time nepovratno naštetio američkim odnosima sa saveznicima u Europi i na Pacifiku. Osim toga Amerika više ne daruje Ukrajini oružje, pa da je može ucjenjivati, nego Ukrajina kupuje oružje od Amerike.
Četvrto, očito je da Trumpova Amerika ne može ili ne želi biti jamac sigurnosti Ukrajine. Koja je onda svrha Amerike u ovim pregovorima? Ponižavanje na razinu ruskog kurira? A sve to samo zato da Trump dobije nekakvo primirje, koje bi odvuklo pozornost od njegovih domaćih američkih problema, od pedofilskog skandala Epstein do inflacije i usporavanja američkog gospodarstva radi besmislenog Trumpovog carinskog rata sa svima. Čak i da Trump prisegne da će jamčiti sigurnost Ukrajine, tko to može uzeti za ozbiljno, tko mu nakon ovog može vjerovati? Posebno uzevši u obzir kako je Amerika izigrala sigurnosna jamstva dana Ukrajini u Budimpeštanskom memorandumu 1994. kad se Ukrajina pod američkim pritiskom uz američka sigurnosna jamstva odrekla svog nuklearnog arsenala. Peto, očito je i to da Rusija ne želi EU ni blizu ikakvim pregovorima o sigurnosti i miru u Ukrajini. Ne samo zato jer Europljani bolje "čitaju" ruske namjere od Amerikanaca, nego i zato jer EU nije nuklearna sila, a Amerika jest. Što prije više članica EU razvije svoje nuklearne arsenale to će prije EU dobiti jači glas u međunarodnim odnosima. Taj put je čak jeftiniji od gradnje masivnih europskih vojnih snaga", navodi Tadić.
Kritika od ruskih botova je najbolja potvrda da je Tonči u pravu.