Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Vijesti Kućni ljubimci

Svoju mačku vole, a one koje žive na ulici ubijaju, kakvi su to ljudi?

Nije lako boriti se za mačke, puno volontera odustaje jer se ne može nositi s tim. Bavimo se s nečim egzotičnim što nije nogomet. Sva sreća, kaže Ružica Pađen, vidim da ipak ima mladih ljudi koji mogu puno toga napraviti
18. lipnja 2022. u 11:00 0 komentara 1996 prikaza
Foto: Aida Korunić
Pogledajte galeriju 1/7

Zagrepčanka Ružica Pađen dobro pamti dvorište rodne kuće, u njemu trešnja, kruška i jabuka zbog čijih su plodova dolazila sva djeca iz susjedstva. Bila je tu i lipa, kuhali su fini čaj. Pamti dobro i kamen na kojem su ostavljali ostatke hrane, ništa se nije bacalo. I svaka maca ili pas koji bi ušli u dvorište kod njih su se najeli jer svako živo biće ima pravo na hranu.

Oduvijek je pomagala, djeci, starim ljudima, ponijela je to iz djetinjstva. A životinje su imale posebno mjesto u njezinu životu. Imaju ga i danas, ova je zagrebačka volonterka poznata upravo zbog svoje predanosti spašavanju životinja. Stigle su je godine pa nije više toliko aktivna na gradskim ulicama, a spasila je s njih više od 3000 maca, sve je zapisano u njezinim bilježnicama. Danas sve češće pomaže savjetima, ima što reći jer iza nje je golemo iskustvo.

– Počele smo od prava na život, nastavile s hranilištima, liječenjem i kastriranjem uličnih mačaka. Prvo je bila udruga Bastet, onda je nastala S.O.S za mace, osnovana je 2005. godine. I nikad nije bilo lako, udružile smo se prvo na Trešnjevki, a zatim angažirale cijeli Zagreb – prisjeća se i dodaje da se jedna činjenica nikad nije promijenila – uvijek je sve bilo pod stegom politike, jer i danas oni koji donose zakone i pravilnike ništa ne znaju.

– U jednom trenu dobili smo dopuštenje da smijemo hraniti mace pa smo krenuli i s registracijom mačjih hranilišta. U Zagrebu smo ih otvorili 16, prvo na Knežiji još 2007. I danas mi tamo ostavljaju mačiće, upravo lovim jednog malog žuću koji neće dobro proći ako ne uspijem. A poznata mu je i lovka i transporter pa ne prilazi – govori nam i dodaje da ljudi ne shvaćaju da mačke moraju biti uz čovjeka, da su one jedina barijera za mišju groznicu, štakore i druge glodavce.

 | Autor : Željko Hladika/Pixell Foto: Željko Hladika/Pixell

– Težak je put do registracije hranilišta, treba proći sve one iz mjesnih odbora i vijeća gradskih četvrti koji zapravo i ne znaju koja je njihova uloga i što trebaju raditi. Tu su, naravno, i svi zabrinuti građani kojima mačke smetaju, a usude se i hranilišta uništavati. Iako je sve to napravljeno iz privatnih džepova. Neki od nas su i vikendice prodali da bi pomogli mačkama. A mačke ljudi ili vole ili mrze. Iako ima i onih koji vole svoje mačke, ove koje žive na ulici mrze čak toliko da ih i ubijaju – govori nam R. Pađen. Ističe kako je udruga na početku imala 70 članova, danas su ostale njih četiri koje već jedva hodaju. Ali još se uvijek ne daju.

– Nije lako boriti se za mačke, puno volontera odustaje jer se ne može nositi s tim. Bavimo se nečim egzotičnim što nije nogomet. Sva sreća, vidim da ipak ima mladih ljudi koji mogu puno toga napraviti. Ja sam već jako razočarana, spasim mačku, izliječim je, kastriram, udomim, a onda se udomitelji presele, promijene broj telefona i više ne znam kako je. Mačke koje volonteri ne uspiju udomiti, a ne mogu ostati na ulici, obično završe u njihovim stanovima – priča nam.

U sjećanje su joj urezana grozna zlostavljanja, a najteže joj je bilo kad su pronašli macu za koju je veterinar utvrdio da je silovana. Nije joj bilo pomoći. Pamti i puno lijepih trenutaka pa nam tako govori kako baka jedne njezine kolegice nije voljela mačke. No, kad joj je unuk donio macu, nije mogla reći ne. Živjela je maca kod nje još 10 godina, a najtužniji dan bio je kad je uginula. I priznala je na kraju da nikad nije ljepše živjela nego kad je uz nju bila maca.

Puno ljudi, ističe Ružica Pađen, uopće ne zna da nam mačke trebaju, one čuvaju kruh naš svagdašnji. A za sve što se mačkama događa krivo je društvo koje je u rasulu i čovjek zbog kojeg se mačke prekobrojno razmnožavaju te ostaju bez staništa jer ih istiskujemo zbog naših potreba. Neki im, bez da trepnu, oduzimaju i život, misle da to mogu i smiju. I zato nam je nužna edukacija, kaže, i to već od malih nogu.

svaki je život vrijedan Ljudi su jako sebični, kupe novi namještaj i riješe se mačke Dubrovnik: Postavljanje kućica za mačke, glavna zvijezda je mačka Anastasija UPUTIO PISMO Profesor prava životinja Dubrovačkim muzejima: 'Temeljem kojeg propisa ste uklonili kućicu mačke Anastazije?'
VEČERNJI TV
Ankica Mamić o Marićevu odlasku: Vlada će ovo politički preživjeti
Borba protiv umora
Borba protiv umora
Osjećate umor i teško vam se motivirati? Evo nekoliko savjeta da promijenite svoju svakodnevicu
Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.