Stravično pucanje u školi nije nešto što dođe odjednom već je kombinacija emocionalno ranjivog djeteta ili mlade osobe koja ima pristup oružju, a kod kojeg rana upozorenja nismo na vrijeme iščitali. Tzv. "shootere", tinejdžere ili ljude koji bezumno napadnu školu i pucaju po đacima, proučavao je FBI s još nekim službama pa se kao zajednička osobina takvih počinitelja pokazalo da su dijelili osjećaj odbačenosti, srama i poniženja, u školi su mahom bili izloženi bulingu i tokom godina u njima se akumulirao osjećaj nepravde i želje za osvetom.
U najvećem broju slučajeva svoj krvavi pohod završe suicidom, što se dogodilo i u austrijskom slučaju jučer nakon stravičnog pokolja u školi u Grazu, mada ne i u beogradskom slučaju prošle godine, dok je u zagrebačkoj školi u Prečkom u prosincu prošle godine napadač nožem također pokušao samoubojstvo, u čemu su ga spriječili policajci. – Takvi napadači, "shooteri", imaju teškoće u prepoznavanju i razumijevanju tuđih emocija i uvjereni su da ih svi ismijavaju i žele im zlo pa su im zbog toga neprijatelji i kao takvi bezvrijedni. Što se tiče obiteljskog konteksta, često je da imaju legalno oružje u vlasništvu roditelja, što se pokazalo i u slučaju beogradskog slučaja. Nisu nužno zanemareni u obitelji, ali je prisutan jedan nedostatak granica, kao i nedostatak emocionalne topline. Ipak često u obitelji bivaju zlostavljani, a roditelji ne vide rizično ponašanje djeteta. Ono što je posebno prisutno je da su takva djeca fascinirana nasiljem, masovnim pucanjem, oružjem, vojnim temama, to pretražuju na internetu – navodi klinička psihologinja prof. Gordana Buljan Flander.
Ono što se jako zanemaruje, to je edukacija i prevencija. Čak se i znakovi koji se primijete često - ignoriraju, iako je bolja i lažna uzbuna nego propuštena prilika za intervenciju. Školski stručni tim treba reagirati na najmanju prijetnju nasiljem, čak i na samu fascinaciju nasiljem. – Bitno je uključiti stručne službe na najmanji znak, umjesto što se često stvari guraju pod tepih – ukazuje prof. Buljan Flander.
Nešto na što treba obratiti pažnju je: ako se netko prestaje družiti s prijateljima, ako prestaje imati interes za hobije koji su ga do tada zanimali, ako ima iznenadne ispade bijesa, osjećaj beznađa, želje za osvetom, ako počne nositi odjeću s vojnim simbolima, ako kaže nešto tipa: "Jednog dana ćete žaliti" ili "Jednog dana ćete me se sjetiti", ako piše pjesme ili crta crteže s temama nasilja, smrti, osvete, proučava na internetu neke slabosti sustava (kao što je beogradski ubojica proučavao da je kazneno neodgovoran)...
Znakovi za uzbunu su i fascinacija masovnim ubojstvima, nacističkim simbolima, gledanje video sadržaja koji prikazuju nasilje, ubojstva, mučenja, ako istražuju masovna ubojstva na internetu, ako su žrtve bulinga, odbačeni od vršnjaka, ako imaju osjećaj da je sustav protiv njega, ako gubi najboljeg prijatelja, izjavljuje "Bolje da me nema" ili, primjerice, crta vlastiti sprovod, dakle kad je posrijedi kombinacija samoubilačkih i nasilnih misli te kad grupira ljude i dehumanizira ih ("Oni su takvi i takvi"). Uvijek je važno na bilo koji od tih znakova odmah alarmirati Centar za socijalnu skrb jer oni mogu ući u obitelj i vidjeti što se tamo događa, ili narediti tretman djeteta. – Bolje je na vrijeme prepoznati i pružiti mu stručnu pomoć, nego kad dođe do ovoga pitati se: "Otkud?!" – kaže.
Nažalost, struka i institucije sustava urušavaju se svugdje u svijetu i to postaje veliki problem, jer ako se ne vjeruje struci i institucijama, djeca su još više izolirana neće potražiti pomoć već idu u osvetoljubive pohode. Psihoanalitičari svjedoče da im dolaze odrasli ljudi koji nose teške traume jer su bili žrtve bullinga u školi, pa još ako su imali nasilja u obitelji, fizičko ili emocionalno, i to određuje njihov emocionalni status, ponašanje i odnos prema drugima. Važno je prepoznavati rana upozorenja bulinga kod žrtava da se ne bi oni kasnije pretvarali u osvetnike, a slučaj iz Graza, gdje je 22-godišnjak došao ubijati u svoju bivšu školsku učionicu, ukazuje na mogući takav scenarij i planirani zločin.
Za psihijatra prof. Antu Bagarića iz Klinike za psihijatriju Vrapče činjenica da je masovno ubojstvo počinjeno u školi ne znači prvenstveno da je to zato jer je ubojica ondje bio zlostavljan ili ima traume iz škole, već govori samo o tome da počinitelj za svoju namjeru izabire dobro poznati teren na kojem će se snaći i gdje neće biti osujećen. – Naravno da se sad traže neki pseudopsihološki razlozi, netko mu je dao jedinicu prije deset godina i sad je kod njega buknu takav poremećaj. Mislim da to nije točno – kaže prof. Bagarić i objašnjava kako se u školi žrtve ne mogu braniti i za psihopata predstavljaju mjesto gdje će nanijeti najviše štete s najmanje napora, a većina normalnih ljudi je osjetljiva na stradanje djece pa je to područje gdje će ljudima nanijeti najviše štete i boli.
– Psihopati se ne rađaju, nego se stvaraju. On se stvarao godinama, usvajao je i razvijao psihopatske obrasce, njegova mikrookolina nije reagirala, a makrookolina danas svugdje forsira psihopatiju, tako de je ovo rezultat društva. Psihopatija se uzgaja na mnogim područjima, a kad se nešto uzgaja, onda to i daje rezultate – kaže psihijatar.
– Bilo koje ponašanje koje ugrožava druge ljude treba biti osuđeno, ali mi smo zadnjih 30-40 godina postali drugačija civilizacija. Pritom ne mislim samo na Hrvatsku nego generalno u svijetu – ukazuje prof. Bagarić i daje primjer:
– Ako je bijelac ubio crnca, ili crnac bijelca, svejedno, ne pita se tko je bio kriminalac nego se dižu tisuće pripadnika iste rase. Kao društvo smo se odmakli od onog na čemu je nastala ova civilizacija, da postoji dobro i loše, i racionaliziramo parcijalno, razvili smo silna opravdanja. Ovaj počinitelj ima 22 godine i sigurno je do sada napravio 22 kaznena djela, ali eto, to se progleda. Psihopat je sretan kad ga se zaustavi, kad ga se uhiti i kazni, jer tada počinje njegovo izlječenje, oporavak. No na djelu je ideja da se nekom, tko juri 200 kilometara na sat, ne dogodi ništa. Umjesto toga, traži se opravdanje ili ga se podržava, napada policajac koji ga je uhitio. A to mora dati ovakve rezultate!
Drugim riječima, sa svih se razina pokazuje da nema odgovornosti ni posljedica. – Ako je netko iz moje stranke napravio bilo što, naći ću načina da ga opravdam, a ako je iz suprotnog tabora, da je najčestitiji, najbolji, naći ću načina da ga optužim, da mu se narugam. To ima opake rezultate. Taj "spliting" je jedan psihotični mehanizam koji dovodi do shizofrenije, mi smo shizofreno društvo. Rascijepili smo se, ali ne kako treba, da onima koji rade loše treba stati na put i voditi ih da rade dobre stvari. To je jedini ispravni put. Ovako, bojim se da ćemo imati još gore rezultate – predviđa prof. Bagarić.
FOTO Prizori užasa u Grazu: Grad pod opsadom policije, stanovnici u šoku, dignuta četiri helikoptera
Ja bih se prije zapitao o stručnosti dr. Bagarića kada je svoga poznanika u ožujku otpustio iz Vrapča i čovjek se ubije pištoljem po povratku kući.