Naslovnica Vijesti Hrvatska

'Sretnem doktoricu za koju znam da joj nije radni dan, ali došla je pogledati dijete, ne samo moje'

Otac dječaka koji se liječi na hematologiji i onkologiji KBC-a Zagreb Žarko Šaško opisuje borbu svoje obitelji s teškom bolesti i uvjete liječenja. Imate li i vi slična pozitivna iskustva s liječnicima, javite nam se na e-mail javi@vecernji.net.
14. ožujka 2019. u 09:00 37 komentara 64086 prikaza
Žarko Šaško
Foto: Robert Anic/PIXSELL

Sam odjel takav je da teži ne može biti, vjerujte mi... gledati te ćelave glavice u borbi života nije nikome lako i teško da postoji ijedan čovjek na svijetu kojem se srce neće stegnuti i koji neće tiho u sebi zajecati kad vidi sve te borce. Uz nas roditelje i te borce na odjelu su i ljudi koji tamo rade. Kojima je to posao. No svakim danom vidimo da to tim ljudima nije samo posao. Liječnici i sestre koji tamo rade ne rade posao, oni rade nešto više od toga. Oni spašavaju živote naše djece, oni ih vode prema ozdravljenju. Vjerujte mi, svaki na svoj način. Liječnici znanjem, terapijama, mozganjem, pregledima, operacijama... sestre njegom, razgovorom, brigom... Uvjeti na odjelu možda nisu 100% idealni, no oni to rade na najbolji mogući način, napisao nam je Žarko Šaško, otac 9,5-godišnjeg Filipa koji je od prosinca na Zavodu za dječju hematologiju i onkologiju KBC-a Rebro zbog agresivne vrste tumora.

Centar za hitni prijem Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice MUČNE SCENE IZ ČEKAONICA Pacijent medicinsku sestru udario nogom u prsa, drugi urlao i prijetio liječnici...

Izvući iz dana najbolje

Namjerno ćemo izostaviti točnu dijagnozu jer, kako nam kaže i ovaj požrtvovni otac, na tom odjelu ona nije ni važna, tamo su svi jednaki i svima je cilj borba za život, za život njihova djeteta.

VIDEO Ovo su plaće u Zagrebu

U toj borbi oni su se našli doslovno preko noći; zdravom dječaku krajem studenog prošle godine primijetili su hematom na nozi.

No to nije bio hematom i Filip je morao biti hitno operiran te se posljednja tri mjeseca liječi na spomenutom zavodu na Rebru. I Žarko i supruga Karmen naizmjence su svaki dan sa svojim sinom, ohrabruju ga, osmišljavaju sve što mogu da ga razvesele i održe mu duh pozitivnim jer je to, kaže nam Žarko, pola posla.

– U jednom danu od zdravog djeteta do toga da ti djetetu spašavaju život. To je ogroman šok. Mi se svaki dan trudimo održati pozitivu i gurati iz dan u dan. Nema smisla razmišljati unaprijed, nego razmišljamo da imamo današnji dan i idemo iz njega izvući sve najbolje. Ono što mi možemo jest truditi se da on bude dobre volje. Moramo se ujutro dignuti, paziti da jedemo da se ne razbolimo, moramo funkcionirati.

liječnik nisu zainteresirani Nitko ne želi u istočnu Slavoniju: Liječnicima nude dobre plaće, stanove i režije

Na odjelu ima igraonica, organizirana je škola tako da apsolutno ništa ne gubi od toga, radimo zadaću, igramo društvene igre… – opisuje Žarko Šaško svakodnevicu.

U svemu tome imaju podršku ljudi koji tamo rade, navodi ih i zahvaljuje redom svima, liječnicima, medicinskim sestrama, čistačicama. Upravo ga je ta potreba za zahvalom nagnala da nam se obrati i stavi borbu svoje obitelji na papir.

VIDEO Evo kolike su zapravo plaće u Njemačkoj

– Kad dođemo, sve je čisto, posteljina presvučena. Dok smo kroz dan tamo, čistačica dolazi i sve pere četiri puta. Imamo informacije, liječnik sve objasni i o liječenju i o tome kako se psihički nositi s tim, psiholog redovno obilazi i nas i djecu. Sretnem doktoricu kojoj znam da nije radni dan, ali je došla pogledati dijete, i ne samo moje dijete. Sve to meni kao roditelju daje sigurnost – govori nam Žarko koji je prije pet godina u istoj sobi na istom odjelu bio s mlađim sinom Franom.

I prije pet godina na Rebru

Još kao bebi njemu je dijagnosticiran jedan oblik anemije i on je danas zdrav školarac. Jednako se nadaju i vjeruju da će biti s Filipom, pri čemu nam ovaj otac naglašava veličinu i trud ljudi koji se brinu za njegova sina, ali i drugu djecu tamo.

– U tri mjeseca nebrojeno smo puta vidjeli da liječnici dolaze na posao i izvan radnog vremena. Mislite li da to moraju? Mislim da ne. Nismo na odjelu doživjeli ružnu riječ, ne nismo. Sestre? Ima ih dosta.

liječnici Bolnice gube milijune Država ima slabe šanse, zašto se ne nagodi s 4000 liječnika i sestara?

Možda ima onih malo manje simpatičnih, nekih malo više simpatičnih, no zapitajmo krećemo li možda mi s različitim pretpostavkama prema drugim ljudima? Mala situacija koja nama puno govori o odnosu jest npr. sestra koja je na bolovanju i dopisuje se s mojim djetetom i razveseljava ga.

Dopisuje se s njim u svoje slobodno vrijeme. Mora li to ona? Ne. To je briga. Briga koja ne traje samo 8 ili 12 sati, ovisno o smjeni. Svaka im čast. Ono o čemu bi svi mogli razmisliti jest i taj posao koji oni rade.

Makar to nije posao, to je po nama poziv jer što ima plemenitije i ljepše nego pomagati djeci da ozdrave? Ništa na ovome svijetu. Oni to rade. Svaki dan 24 sata, 7 dana u tjednu, 365 dana u godini – opisao je Žarko Šaško.

 >>Imate li i vi slična pozitivna iskustva s liječnicima javite nam se na mail javi@vecernji.net.

'Mi ćemo s odjela otići, oni ostaju. Podržimo ih u tome što rade jer to zaslužuju'

Jesmo li mi roditelji zadovoljni time što rade? Jesmo. Vjerujte mi da jesmo. Jer, da nismo, u borbi koju vodimo i u kojoj ne prezamo ni pred čim i ni pred kim, vjerujte mi da bismo se brzo složili i digli glas da nešto ne štima. Svi bismo rado da se nikad nismo upoznali na odjelu, no tu smo i dijelimo dane zajedno, i loše i bolje. Hvala svima što se trude da ti dani što bolje prođu i hvala svima što svaki dan daju maksimum kako bi moje dijete, a i sva ostala djeca što lakše i što bolje išla prema ozdravljenju. Mi ćemo s odjela otići, oni ostaju. Podržimo ih u tome što rade jer oni to zaslužuju – sročio je Žarko Šaško.

Došlo mu je, kako kaže, napisati što osjećaju kao roditelji i kroz što prolaze. Sebe opisuje kao sarkastičnog čovjeka i kritičara sustava, ali, kako kaže, na ovom odjelu on vidi da sustav funkcionira. Odjel je to na kojem, govori, ne može raditi itko tko ima loše namjere. I bio čovjek vjernik ili ne, tamo se vidi snaga ljubavi i volje, požrtvovnost. Međusobno se razumiju i podržavaju jer su svi u istom problemu, onom najgorem za roditelje.

– Najsretniji bih bio kad bih se mogao ujutro probuditi i njega poslati u školu, a ja otići na posao – kaže ovaj otac svoju veliku želju.

VISERA
EU FONDOVI
Inovacije: Radimo na razvoju robota koji će mnoge poštedjeti zamornog pretipkavanja podataka
  • Avatar southman
    southman:

    Puno je više takvih od onih drugih, ali njih nažalost malo tko spominje. Oni nisu medijski zanimljivi.

  • puma07:

    Bravo za gospodina, ali bravo i za objavu članka. Ima puno dobrih ljudi ali rade u tišini i s ljubavlju. Zločesti su glasniji.

  • zip123:

    Nedaj boze nikome.Osoblju naklon do poda.